Nova Evropa

Od Dž, G, Flečera uzimamo jednu stvar, možda i ne baš od najreprezentalivnijih, .koja je. objavljena u drugoj svesci пне Ке antologije, a u ciklusu »Arizona«,

Meksikanska mahala,

Po jednoj aleji, oivičenoj porušenim udžericama, I nakrivljenim uličnim lampama, što prigušeno puckaju, i Slabo žmirkaju na oluke zagušene dadom, i psima Što češu svoja ubava ledja:

Unaokolo jure polu-nađa deca,

U crnim kapijama žene moltaju cigarete,

Zriče popci,

Ljudi se ftromo fegaju

U senkama;

Iza jedne kaktusove ograde,

Meša se miris od crknuta konja

Sa mirisom prženih tamala. :

A jedna devojka, u šalu od crne čipke,

Sedi u rasklimanoj stolici kraj četveroušla od jedno | prozora bez okna, Т gleda eksploziju zvezda

Blago uravnoteženu na kadifenu nebu.

I ona pevucka za sebe: —

»Zvezde, kada bih mogla da vas dosegnem —

{Tako ste jasne da mi izgleda kao da bih vas mogla prstom taknuti) Dala bih vas sve bogorodičinoj slici,

Na suro zastrtom oltaru iza cveća od hartije,

Da bi mi se vratio Žuan,

I da bismo mogli da proživimo opet one lenje vrele časove, Žaboravljajući dršku od moje :lepeze i Tie oštre reči.

A zadržala bih samo četiri od vas:

Опе dve plavo-bele više mene,

Da vise u mojim ušima;

1 one dve narandžaste tamo,

Da ih prikopčam na mašne mojih cipela.«

Malo dalje niz ulicu,

Sedi čovek udarajući u sivu gitaru.

Dim mu se iz njegove cigare vije oko glave,

I on takodje pevucka, ali na drugi glas:

»I ne misli da te čekam pod prozorom;

Nova je ljubav bolja, stara se pretvorila u mržnju.

Sudbino! Sudbino! Sve stvari prolaze, —

Zivot je za uvek, mladost za jedan dan.

Voli opet ako možeš,

Pre nego što nestane zvezda sa neba,

I nego što umru popci; —

Vavilon i Samarkand -

Jesu zidovi od blata u peščanoj pustinji«,

220