Nova Evropa

У, Хбапес: »Hrvatske pučke popijevke iz Medjimurja« I, str, 70); »Dete Jezusa mi molemo, mlado leto pohvaluimo«, upućuje nas još na pogansko vrijeme, i na preokret u prirodi koji nastaje s novom sunčanom godinom, — Napominjem još pjesme: »Narodil se kralj nebeski«, »U to vrjeme godišta«, »Zdravo budi dete mlađo«, Potonja Popijevka nalazi se već u Krajačevićevim »Molitvenim Кпуsiczama« [2, izdanje 1640), a pjeva se još i danas kod ugarskih Hrvata. Medju našim starim popijevkama gradjene su mnoge na stare crkvene načine, a druge se razvile iz naše pučke popijevke, Jedno i drugo posvjedočava, da su te stare pjesme skladane u crkvenom 1 паrodnom duhu, pa bi valjalo da što prije istisnu loše njemačke pjesme koje se još uvijek pjevaju po našim crkvama,

Vrlo je zanimljivo, kako naš narod s velikom ljubavlju i konzervativnošću čuva ono o čem je uvjeren da je doista njegovo. Najbolii su primjer u tom pogledu Istra i Dalmacija, koje su bile najviše izložene utjecaju talijanske kulture, a ipak se ondje sačuvale prastare naše popijevke, Zanimljiv prilog o tom dao nam je Niko Kaloбјета u svojoj raspravi »Pučko crkveno pjevanje u Splitu« [»Sveta Cecilija«, 1920, 1921, 1922), te primjerima dokazao, kako se u predgradjima Splita sačuvali posebni liturgički napjevi za sve zgode crkvene godine, Isto nam dokazuju i Žgančeve zbirke za Medjimurje, a i ugarski i moravski Hrvati, koji su bili sa svih strana okruženi od stranih narodnosti pa su ipak kao najveću svetinju sačuvali svoje pjesme što su ih poneli iz nekadašnje svoje domovine,

Najstarija dosada poznata НзКапа zbirka hrvatskih crkvenih pjesama je pjesmarica Splićanina Atanasija Georgicea (Georgičevića), iz 86odine 1635 {na koju nas je upozorio Dr, J, Mantuani, »Sveta Cecilija« 1915), Ta pjesmarica sadržaje 12 pjesama, kojima je tekst i glazbu udesio sam Georgiceo, To su umjetne pjesme, skladane u duhu onog doba na klasičnoj talijanskoj podlozi, kojima je skladatelj ipak pogodio popularan ton, — Za povijest naše crkvene popijevke mnogo je znatnije vrelo t. zv. »Pavlinska pjesma-– rica«,iz godine 1644, koja se kao rukopis čuva u zagrebačkoj sveučilišnoj knjižnici (R, 3629; opisao ju je pisac ovih redaka u »Svetoj Ceciliji« 1917), Vladoje Dukat naveo je (»Sv, C.« 1922) više činjenica po kojima bi se moglo zaključiti da je auktor te pjesmarice znameniti naš jezikoslovac pavlin Ivan Belostenec, Ta је рјеsmarica podjedno most do uzorne naše zbirke latinskih i hrvatskih crkvenih pjesama koja je pod naslovom: »Cithara octochorda« doživjela tri izdanja {1701, 1723, 1757). Taj kantual podloga je našem radu oko preporoda hrvatske crkvene glazbe, te bogato i neiscrpivo vrelo za proučavanje naše crkvene popijevke, To djelo nije moglo nastati za nekoliko godina, niti je rad pojedinca, već je plod sveukupnog našeg glazbenog nastojanja prošlih vijekova, Najbolji je dokaz tomu to, što ima već paulinska pjesmarica, koja je gotovo 60 godina starija od prvog izdanja »Cithare«, 21 pjesmu, koje se nalaze i u »Cithari«, Dok se kod nas gotovo i nije znalo za to dragocjeno blago, upozorio je nanj strani glazbeni svijet Čeh K. Konrad, koji je o tom kantualu napisao iscrpivu raspravu {»Vesnik kr, českć společnosti

94