Nova Evropa

8

mala shvatao Cara malo drukčije nego većina ruskih d stranih državnika koji su dolazili s njime u dodir. Za njega je »Car raspolagao mnogim sposobnostima, koje su bile veoma pogodne za ustavna vladaoca, kao što su: sposobnost za brzo orijentfiгапје uu situaciji, kultivisana inteligencija, sposobnost sisteталзкоб 1 парогпоб гада, песиуепа ртујаспа спаба,., « Inače, takta koja on sam iznosi ne slažu se baš uvek s ovom i ovakvom karakteristikom, Kada autor brani Cara Nikolu od optužbe, da je izdao saveznike u toku Svetskog Rata, ili da je izdao Francusku godine 1905 {(uđovorom sa Carem Viljemom u Вјотке), 11 Када tvrdi da je Car junački podmosio svoju nesreću i ropstvo, om ima pravo, Iragična sudbina Careva izazvaće uve samilost svakog čoveka humanih osećanja, Ali, na drugoj strani, njeovo uporno oklevanje da pristane na reforme svedoči da Car Nikola nikako nije bio rodjen niti vaspitam zato da bude ustavam vladar, dok toliki drugi njegovi činovi svedoče da on uopšte nije bio za vladara,

Da ovde stavimo samo još jednu primedbu, Govoreći o načinu na koji se obično Car Nikola rastajao od svojih ministara, i to baš od onih najboljih i najsposobnijih (kao što su bili grot Vite, ili Sazonov, čije je otpuštanje, u najkritičnije dane Rata bilo veoma kobno po samog Cara), naš autor objašnjava neiskrenost carevu — njegovo ljubazno ponašanje prema već otpuštenom državnik, koji bi u Ministarstvu obično nalazio istos dana milostivo svojeručno pismo, i kojem mu Car sa žalošću i ponekad i tužnog srca »udovoljavao molbi« za ostavkom »usled teškog stanja zdravlja« — ovakom motivacijom: »Zar se može laka srca da rastaje od svojih službenika, i zar i mi ne krijemo od njih do poslednjeg trenutka našu nameru da ih otpustimo?«.... Čudnovat je to mentalitet kod ovako krupne ličnosti kao što je Ser Džordž, iako ı njegovu objašnjenju ima i zrmo istine,

Inače, naš autor, tako sam konzervativac, koji priznaje da sa užasom gleda na socijalizam i komunizam, iznosi Jasmo mane reakcijonarne politike Cara Nikole, i kao kulturan državnik jedne od pre više vekova ustavne zemlje, bez teškoća Je shvatao ono što nisu nikako mogli dobro da shvate ili da Caru rastumače ugledniji ruski državnici iz carske okoline. Treba ovde samo spomenuti omaj veoma dragoceni spis, tajne zapisnike krumskih veća održanih u Peterhofu jula 1905, radi pretresa zakona o Državnoj Dumi, iz kojega se lepo vidi kako su se i najkulturniji, i tobož liberalni, velikaši ruski upravo takmičili, uverayajući Cara da je najbolji oblik vladavine apsolutizam, i da ireba pošto-poto sačuvati »nepokolebive osnove« samodržavne, ~

Prema tome, Bukanan uglavnom povoljno sudi o caru Nikoli, i govoreći o ruskim državnicima on ima samo pohvalnih reči i za Stolipina, i za Kokovceva, i za Sazomova, i isto tako o ne-

518