Nova Evropa, Sep 11, 1926, page 13

diktira njemu politiku. Oni grade gradjansku državu, ono što je Ljenjim nazivao carstvom seljačkog medijokriteta...« Za ove svoje poglede Zalucki je, doduše, uklonjen sa svoda položaja; ali što je u njima istinito, nije se time uklonilo, A šta odgovara na ovo većina? U hrpi njenih govora ima veoma malo misli, — njena Je moć u tome, što uz nju stoje logika i snaga života, Nema povratka k »ratnom komunizmu«; kad je Buharin, posle Kongresa, izgovorio u jednoj tvornici ove reči, radnici su mu doviknuli, da je »poludeo«! ,.,

Druđo doruće pitanje — priroda sovjetske industrije, NEP

i sudbina celokupne sovjetske privredne akcije — tesno Je vezano s onim prvim. Iznad svega nevidljivo lebdi pitanje: »Je li ovo Termidor? — je li je kraj blizu, ih nije? ,,.« U čemu je

baza pravog socijalističkog karaktera razvijanja zemlje? Razume se da nije u moru seljačkih i malogradjanskih individualnih poseda, koji su prikupili 7% milijarda državnih fondova {od 11% milijarda koliko ih svega ima), nego je ova baza u socijalizovanoj imdustriji, Ovaj socijalistički elemenat sovjetskog dospodarstva niko ne poriče, Dakle, šta je upravo ta državna industrija: da li je državno-kapitalistička, ili državno-socijalistička? Izgleda, da ništa ne bi smetalo, da se u interesu opšteg mira, primi ova poslednja karakteristika; ali kako kazati radnicima, da se socijalizam, koji se eto već devetu godinu gradi i za koji je podneseno toliko žrtava, sastoji jedino u antihigijenskim uslovima pod kojima radnik mora da radi, primajući ništavnu platu i očigledno eksploatisan? Pitanje, usled toga, postaje komplikovano. I dok opozicija, pozivajući se na »amanet« »velikog Iljića« {Ljenjina), nalazi da je državna imdustrija još uvek kapitalistička, da to još nije socijalizam, većina tvrdi da je socijalizam već fu, u državnoj industriji, delomično ostvaren ,,,

Napokon, u strahu od »mnogostrukog kulaka«, i od upliva malogradjanskih elemenata na Stranku, vodi se polemika oko pitanja o odnosima izmedju Stranke i radničkog staleža, Zinovjev citira brojeve koji se nalaze u referatu Staljina, o sastavu Stranke, pa se dz njih vidi, da je — iako radnici još raspolažu apsolutnom većinom u Stranci, ipak postotak malogradjanskih elemenata, seljaka, i službenika veoma velik (25% i 17,6%); ali i od radnika (54%) pravih radnika ima tek 40%, dakle su oni stvarno u mamjini (ostalih 14% su bivši radnici, koji su već odavno ušli u državni i stranački rad, izgubili veze sa tvornicom i drugovima, i primili birokratske navike, te prema tome izgubili i proletersku psihologiju), Zato petrogradska opozicija, taj čuvar čistote Ljenjinova »amaneta«, traži da se smanji visoki postotak movih članova Stranke, koji se primaju izvan radničkog staleža; a Zinovjev zahteva, da se uopšte obraća naročita pažnja na unošenje u Stranku živih stvaralačkih snaga

109