Nova Evropa, Nov 11, 1926, page 98

»Videvši me, razveselio se Julije, jer je dosta dana prošlo otkako se ne besmo skupa našli, pa pregledavši naše delo (kažem naše, zato što je crtež bio moj, a boje njegove), ja sam hteo da otidem; ali me on zapita, kamo odlazim i zašto ба tako, u žurbi, ostavljam.

»Kad sam ши objasnio, da odlazm па razgovor sa maestrom Mikelandželom, sinjorom Viktorijom Kolonom, markizicom od Peskare, i Laktamcijem Tolomejem, sijenskim plemenitašem, u crkvu San Silvestra, započeo je Don Julije ovako da dovori:

»— ,O, Meser Frančesko, da li biste umeli da nadjete puta i načina da me učinite dostojnim razgovora u jednom tako plemenitom društvu? I da učinite da bi me, Vašim posredstvom, sinjor Mikelandželo primio medju svoje pokorne sluge?

»Nasmejao sam se tada Dom Juliju, i odgovorio sam mu: — „Zar hoćete u tolikoj meri da počastite mene stramca, koji se u ovome gradu nalazim samo za godinu dana, Vi patricij i jedan od najugledmijih i najdostojnijih ljudi ovodđa grada? Govorite Vi sami sa Mikelandželom, i on će biti srećan da Vas pozna, jer odista, Mikelandželo je {sem суоба гпапја 1 штепја, što mu ба niko me može da porekme) čovek veoma blašorodan, razborit, i razgovoran, a ne čudnjak i čangrizalo, kakovim da svet drži, Ipak, budući da sam i Ja jedino uz veliku milost Sinjore Markizice pozvan u San Silvestro, njemu bi se činilo neobično da Vas onde nadje, neupoznavši Vas pre toša; dozvolite mi stoga, da ne uzmem toliku slobodu, pak da Vas onamo sa sobom povedem, a da da prethodno o tome me izvestim, Ja ću o Vama, Don Julije, njima Sovoriti, ı mogu Vas uveriti, da će Vas oni, dobro o Vama upućeni, smatrati dostojnim svoS poznanstva, Pustite me dakle sada da odem, jer mi se čini da je već vreme, i oni bi mogli da me iščeКији... — »оГ дла!овћ! тасће!/апбто!/езећ«, ор. cit,, str, 127—129. Za razliku od prvog Dijalođa. koii se držao 1538, ovaj je iz dodine dana zatim, dakle 1539.)

Ista Bessone-Aureli, koja je izdala ove dijaloge, u svojoj kmjižici »Vita di Don Giulio Clovio« (Firence, 1915), citirajući prvi put ovaj pasus (koji je u novom izdanju Пијајоба prilično preinačem, a koji, držim, nije mogao da bude poznat Kukuljeviću), kaže: »Naravno da se posle ovoga pouzdano stvorila veza izmedju, Klovija i Mikelandžela, što se može da zaključi i po uticaju koji je veliki umetnik imao nad minijaturistom, Biće da je ovo epoha kada je Klovijo započeo svoj preslavni »Libro 4 Оге«, орзап од Уахатма, Као пјебоуо remek delo, koje je posvetio svome хахтКки, а Које зе nalazilo u kraljevskoj knjižnici u Napulju, ali je posle nekud

328