Nova Evropa

_ Solin, pa se sklonuli medju zidme Dioklecijanove Palače, i tako kroz stoljeća stvarali grad Split —, prvi spomen žene u povjesti Splita ide u stvari Solinkinje, Za njih Cezar, u svome spisu »De bello Gallico«, veli da su — u ratu izmedju njega i Pompeja, dok je Oktavijeva vojska opsadjivala tvrdjavu i stanovnike бтада зона, фе оу digli bili na oružje i robove — poput Катја тјапака одгелаје svoje kose da naprave konopce za praćke, čime su se Solinjani branili sa tvrdjave, Odbrana je uspjela, pa ako bi i bez tih dragocjenih konopaca bila bitka na isti način svršila, ipak to sudjelovanje žen4 otkriva njihovu ljubav prema rodnom gradu,

Van svake je sumnje, da je u duši žeme starih deneracija religijozni osjećaj bio oduvijek naročito jak i živ, Solinski sarkofazi, naprimjer, sa svojim dirljivim hrišćanskim matpisima, otkrivaju ljubav i odvažnost ženA za vrijeme progonstva, Izlagale bi se svakoj pogibelji skrivajući i ukopavajući ijelesa mučenika, Tako, pobožna Asklepija, čuvši da je Anastazij bačen sa žrvnjem okolo vrata и тоге, даде ба ро гођоvima, kojima obeća slobodu i movac, krišom noću izvaditi, i pokopa ga u svojoj kući na Marusincu; a poslije progonstva sagradi ona na tome mjestu baziliku, koja je prije dva decenija otkopanma, pa se Još i danas vidi sarkoflas mučenika, kojega puk poštuje kao svetog Staša sa simvolom žrvnja, |

Ali najznačajnija crta ženske duše bila je oduvijek sućut i požrtvovnost, Ova duševna svojstva pripadaju ženi već po njenoj prirodi, proističući iz materinstva, Stoga je ganutljiv onaj nadgrobni natpis iz desetogda vijeka, od kraljice Jelene {(nadjen u Solinu kod Gospe od Otoka), koji potječe iz doba naših narodnih vladara, te glasi: »>U ovomu grobu počiva Jelena službenica božja, žena kralja Mihajla, a majka kralja Stjepana, Ona se odreče kraljevskog sjaja dneva osmoga mjeseca oktobra, I bi ovdje pokopana godine od upućenja Gospodinova 976 „,., Gle! Ovo je ona koja je bila za svoga života majka kraljevstvu, a zatim postala majkom sirota i zaštitnicom udovic4, Eto, čovječe. pogledaj amo pa reci: Bože moj smiluj se duši njezinojl« Ovaj natpis, koji inače otkriva jednu važnu siranicu naše hrvatske prošlosti, od velike je važnosti i za poznavanje žene: »Bila je majka kraljevstvu«: nije bila dakle tek jedna obična kraljica, a ljubav koju je na tom visokom položaju pokazala prema svojim podanicima, nije utrnula u njoj ni kada je, obudovjevši te lišena te časti, postala majkom sirota i zaštitnicom udovicA, Ona je, osim toga, sagradila na Solinu crkve Sv, Marije od Otoka i Sv, Stjepana (za koju povjesničar splitski veli, da se u njoj nalaze grobnice hrvatskih kraljeva), Nažalost ovoj potonjoj nema više ni traga.

109

| || |