Nova Evropa

бтћо«, шћугајије зе оуо Џјерпп ftadanjim ženskim narodnim. imenima što ih on nabraja:

»Opatica gospa Bona, zvonila je u sva zvona,

i povivši velom rami izidoše vrvijami koludrice svekolike

pustiv cčle i konike: Gospa Goja, gospa Stanka, i s Jelenkom gospa Anka, Zana, Žuva, Mira, Mara, Dobra, Draga, Vidra, Vara, Agnezina, Slada, Ljuba, Nikolina, Cvita, Gruba; paka Vlada, pak Dobrulja, dojde Niža OIR: O JAMI «

· Zanimljivo je, da se iz dokumenata razabire, kako neke redovnice, iako su se odrekle svakog svjetovnog užitka i zatvorile u samostanske ćelije, ipak nisu izgubile ponos na svoje plemstvo; oprle su se jednom i samome izaslaniku biskupovu, kada im je ovaj htio da nametne predstojnicu koja nije odgovarala njihovu položaju, Naravno da su te jadnice, bile one pučanke ili plemkinje, većinom bile tu preko svoje volje, žrtve obiteljskih interes4, jedne da se udajom baštinstvo пе. . dijeli, druge da dajući srcu maha ne pošaze kakve političke ili vjerske nazore, Takva žrtva ljubavi bila je i »Bijedna Mara«, koju je Botić opjevao rječju a Meštrović dlijetom,

Početkom osamnajstoš stoljeća pjeva splitski pjesnik Jerolim Kavanjin o splitskoj mladjariji, i ljuto se tuži na »grajske mladiće i mladice«. On je takodjer odrješit zagovornik затоstana: ;

»Ženidba je sveta stvar, sveto u njoj svak diluje, al svetije čini fratar

i koladra, ka uvituje posluh ubož i čistoću

ki razgđone svaku zloću,«

Ža sreću, ne uzimaju se odveć ozbiljno ovi stihovi splitskog strogog moraliste, jer se znade da je on to pjevao u starosti, onda kada ljudi obično lako zaboravljaju na svoje mlade dane i većinom stvari uveličavaju i pretjeruju, Ali, da je sve 1 bilo onako kako nam ovaj zagrižljivi pjesnik u svojim stihovima hoće da prikaže, mora da su se s vremenom splitske žene mnogo popravile, jer početkom devetnajstoga stoljeća neki

111