Nova Evropa

i tako odgojenih, drže objektivnosti i šire svežinu, jer i u najrazličitijim, najrasparčanijim, i najrazbarušemnijim istorijama vide ljude u njihovim različnim težnjama i sa njihovim različnim pozivima i poslanstvima, te postavljaju razlog o razlogu...

Više je puta, i sa različitih stran4, zapaženo, da je gore iznesena misao slobode, ili pojam slobode, stvar posve moderna, nepoznata starome i sredovečnome svetu, koji su poznavali slobodu samo kao pravo gradjanina ili kao privilegij jedme ili druge klase, t, j. da se izrazimo tačnije, samo slobodu korelativnu zakonu, zagarantovanu zakonom i ugovorima, Ovo zapažanje je nesamo istinito, nego se mama, koji smo spomenuli filozofsku pretpostavku moderne slobode, mora pričiniti i sasvim prirodno, jer se svodi na opštiju tvrdnju, da moderna lilozolija nije oma amtička ili sredovečna, i da istoricistička koncepcija, koju moderni nose već u krvi, nije ona maturalistička i teološka koncepcija antike i Srednjeg Veka, Moglo bi se pouzdano utvrditi, kako se već i pokazalo uopšte za filozofiju, da izmedju antike, Srednjeg Veka, i тподетпов Фођа, пе розђоје пекаку: duboki zarezi, koji bi delili jednu epohu od druge, te da se, kako za modernu istoricističku filozofiju tako i za liberanu koncepciju, imalo i u antiki i u Srednjem Veku predosećanja i razumevanja, pa je dovoljno spomenuti, s obzirom na shvatanje slobode, veličanstvenu vezu starih sa slobodom, i hrišćanstvo sa njegovim novim pojimanjem боуеčanstva i istorije čovečanstva, te ritersko doba koje je пебоуајо recipročno poštovanje izmedju ratnika različite vere... Vrlo su važna istraživanja, koja su nedavno objavljena, o genezi Hberalnog shvatanja u krilu kalvinizma, koja takodjer znatno doprinose dokazu o moralno-religijoznom karakteru onoga shvatanja, ., Ali se ne sme, preterujući posledice takovih istraživanja, zaboraviti, da je liberalnnome shvatanju i njegovoj dispoziciji, s pomoću kojih se objasnila veza sa modernom filozofijom, ova od svoje strame pritekla u pomoć sa svojim istoriciemom i dijalekticizmom, kao i sa etičko-teološkim spekulacijama kalvinizma, te još i danas utiče na njega svojim snažnim razvojem i definicijama, Kada je, na početku setečenta, Šeftsberi (Shaftesbury) sa patrijotskim zadovoljstvom govorio, da je mjegova Engleska dosešla »lobar ukus vladavin e«, mije pouzdano ponovno poticao pitanje »le optimo statu«, već je davao svedočanstvo o idealu novih vremena, koja su baš u onoj zemlji pokazala svoj svetli lik,

Tako, kadgod se čuje {a čuje se prečesto), gde se liberalno shvatanje naziva »formalističko«, »prazno«, »skeptičko«, i »agnostičko«, potrebno je preokrenuti ovu potvoru u osudu moderne filozofije, na koju se to odmosi direktnije, a koja se odrekla pretenzije, da se filozofija može uopšte da definuje, i

333