Nova Evropa

je ovo da zapazi, »Bez obzira na često ponavljanje deci« priznaje on, »da mogu odlaziti kadgod hoće, uticaj nastavnika toliko je velik, da sam se uvek naročito trudio da ne bi disciplina časova, rasporeda, i ocenA4, neprimetno za njih, ograničila njihovu slobodu toliko da se oni sasvim pokore lukavstvu naše za njih udešene mreže reda, da ne bi izgubili mogućnost izbora i protesta«, I zato se Tolstoj veselio u duši svojoj kadgod” bi djaci neočekivano odlazili sa časova, Zar se ne bi onda jednog dana mogla javiti potreba udešavati ovakve odlaske samo da bi se deca osećala slobodnom? I da li se tu ne zamenjuje istinska i realna sloboda, koja jeste pre svega avtonomija ličnosti, subjektivnim osećanjem slobode, ili čak golom samovoljom? ,.,, ; Tolstoj je, najzad, i proživeo »lošu dijalektiku« svoga negativnog shvatanja slobode; on je opazio, da mu sloboda izmiče iz ruku, pretvarajući se u njenu masku — samovolju, Raspadanje negativne ideje slobode bilo je onda jedan od dubokih psihičkih motivš i elemenata пјебоуе gdoleme i strašne duševne tragedije. Ipak, to još ne znači da je ideal slobodnog odgoja uspostavljen od Tolstoja — oko godine 1860 — sa takom nevidjenom doslednošću, jalov. Iskustvo samog Tolstoja svedoči o suprotnom, Nakon deset godin4, vraćajući se ponovo pedagoškom radu, Tolstoj i u ovoj svojoj drugoj perijodi pedagoške delatnosti (1871-75) ostaje pri ranijoj teorijskoj poziciji, — samo napušta njeno čisto dogmatsko shvatanje; on se više ne zadovoljava generalnim odbacivanjem prethodne pedagoške tradicije, neđo daje konkretnu kritiku savremene pedagogike, a bogati plodovi ove kritike sami sobom dobijaju oblik pozitivnih načela jedne nove pedagogike, Sedamdesetih godina prošlog stoleća, Tolstoj je dao izraza baš onom što je docnije, tek na početku ovog stoleća, postalo svojinom najnovije pedagoške misli, On je ujedno dao i njeno genijalno ovaploćenje, u svome poznatom delu »Čitanka« {„Kmura mn wregHpa", 4 sveske). On je гаdio na njoj nekoliko godina (1868—72), i za nju mu je trebalo, prema njegovu vlastitom priznanju, »poznavanje grčke, indijske, i arapske književnosti, trebale su sve prirodne nauke, astronomija, fizika, i neverovatan trud u pogledu jezika«, I zato što Ju Je na takav način radio, Tolstojeva Čitanka predstavlja jedinstvenu pojavu u svefskoj književnosti Glavna sadržina ovog dela, to su mali članci za čitanje (prevedeni na više evropskih i azijskih jezika), u kojima je veliki umetnik dao čitavu jednu enciklopediju početnoš znanja, bez ikake tendencije praznog moralisanja. Neke od ovih priča i bajki sadrže jedva nekoliko rečenica; ali epski duh, duh »Rata i mira«, меје 12 оуоб заутбепоб штенибкоб dela, Ima jedan

325