Nova Evropa

lako mogu smestiti u jedan veliki savremeni muzej. А šta će ostati od naše kulture nakon četiri do pet hiljada godina? Koja od savremenih gradjevina i zdradA neće biti predradjena ili srušena za to vreme, iz raznih razlogA, te koja će ostati sačuvana? Da li uopšte i mogu naše zgrade, u kojima ima mnogo dvoždja (materijala manje stabilnogš i jakog od granita i cigle), da prežive hiljade godina? Naša materijalna kultura, naša duhovna kultura, — koliko je to sve prolazno i nevečno! S puno poncsa gledamo mi danas maše savremene dobro uredjene i bogate biblijoteke, u kojima smo poredjali razne knjige, počev od starog Gutenberga, i rukopise na pergamentu i od još ranijih datuma; ali ne treba zaboraviti, da je to možda ponajnestabilniji spomenik naše duhovne kulture, jer i pergamenat, čuvan u dobrim prilikama, može da stoji jedva dve-tri hiljade godina, dok se hartija, naročito savremena 1 jeftina, od drveta, raspada poltpuno u toku od nekoliko stoleća. I eto zato naši naučnici sve više misle o sudbini naše kulture, sa gledišta njene stalnosti, Govori se o neophodnosti štampanja knjiga, i drugih važnih dokumenata, na nekom јабеш i manje trošnom materijalu negSo što je hartija, da bi se na neki način moglo bar nešto od naše kulture sačuvati za vreme od mnogih hiljada godina, Tako, naprimer, japanski naučnici, po naredbi države i čitavog niza društvenih organizacija, proučavaju sada u pojedinostima pitanje O tome, kako bi se za vreme od najmanje osam hiljada восфпа mogla sačuvati imena lica tragično poginulih pri užasnom zemljotresu u Japanu 10924 godine, Prvo se mislilo, radi što dužeg očuvanja uspomena na fe ljude, da se забтасф! обготап тгаmorni kip, na čijem bi se podnožju u kamenu urezala imena poginulih. Ali bi, po mišljenju specijalista, takav kip u najboljem slučaju mogao sačuvati imena poginulih najviše tri do četiri hiljade godina, Ovaj rok nije zadovoljavao organizatore ovoga nacrta, pa je taj težak zadatak poveren jednoj komisiji od najboljih japanskih hemičara i tehničara, koja je najzad izradila sledeći projekat: na tanke zlatne ploče navukli bi se listići najboljeg pergamenta, na kojima bi naročitim hemijskim mastilom bila ispisana imena žrtava katastrofe, i molba savremenog Japanskog Naroda upućena onim dalekim pokolenjima koja će kroz hiljade godina naći ove pergamente, da ova imena poginulih sačuvaju pod najboljim uslovima za iduće naraštaje, savijeni kao cevi, ovi listići pergamenta bili bi smešteni u pet kvarcanih sudova hermetički zatvorenih, iz kojih bi prethodno bio ispumpan vazduh ı — radi sprečavanja prekomernogš atmosferskog pritiska spolja — zamenjen neaktivnim gasom argonom; odozdo bi ti sudovi bili pokriveni slojem nepropustljivog za vodu azbesta i karborumda (kristalan, vrlo čvrst oksid aluminiuma), pa svih pet sudova zatvoreni i zazidani u dubokoj pećini, specijalno za to izdubenoj u čvrstom masivu poznate pla-

174