Nova Evropa

nine Koja. Sudeći po novinama, Vlada je primila taj projekat Komisije, i tako će biti ostvaren ovaj čudnovati spomenik, ne na visokom otvorenom mestu već sakriven i zazidan u dubinu, a koji je u stanju — po mišljenju stručnjaka — da preživi osam hiljada godina; naravno, ako neki sadašnji ili budući boljšeVici me izbace sve to u slavu svojih antireligijoznih ideja... Javlja se sasvim prirodno pitanje, da li uopšte ima smisla sa toliko truda čuvati za iduće ljude, koji će živeti kroz osam hiljada godina, imena koja za njih ništa ne znače, imena vezana samo zajedničkom smrću pri jednoj lokalnoj i relativno neznatnoj katastrofi, Ako će oni i moći pročitati ta imena, ona im neće ništa reći; Jedino će se čuditi nastranosti svojih dalekih predaka, koji se toliko trude i muče da sačuvaju prazan i beznačajan zvuk — ime,

Kad se već radi o tome da se nešto od nas sačuva za ljude dalekih budućih naraštaja, trebalo bi možda sačuvati nešto bitno, nešto što svedoči o stepenu našeg današnjeg duhovnog i naučnog razvića, U tom smislu izgleda nam da je najinteresantniji nedavni predlog čuvenog američkog astronoma Šapleja: da se pronadje način kako da se, na jednoj kamenoj steni, izreže kratak izvod našeg savremenog znanja o prirodi. Šaplej je i sastavio jedan takav izvod u 24 tačke. Sasvim smišljeno i logično, on je slavio u osnovu toga izvoda opštu ideju naših predstava o velikom i malom, jer to je naročito karakteristično za stepen dubine našeg poznavanja prirode, Naše poznavanje spoljnjeg sveta, upravo maša sposobnost njegova razumevanja, nalazi se u izvesnim granicama: u stanju smo doduše da ih znaino proširimo ili suzimo, ali ne u beskraj, i za svaki stupanj razvića čovečje kulture karakteristično je do kojeg je obima, do kojih granica najvećeg i najmanjeg, dostiglo čovečanstvo dolične epohe, Veliki i mali, mnofo i malo, — to su naravno Čisto relativni pojmovi; ali ono što se pod njima realno podrazumeva, jako je promenljivo i karakteristično: ako, naprimer, Jedan čovek kaže; »Imam mnogo novaca — čitavih sto dinara«, a drugi: »Ja momentano nemam mnogo slobodnog novca, ne više od pola milijona dolara«, — mi iz tođa možemo lako prosuditi o njihovu materijalnom stanju,

Vrlo je poučno, ovde, zastati malo, pa ustanoviti, šta su ljudi raznih vremena nazivali vrlo velikim ili vrlo malim, i kakve su zato jedinice merenja upotrebljavali, naprimer u DOogledu merenja dužine, Kad je čovečanska kultura dospela dotle da je postalo moguće proširiti granice vidljivog za ono što se može golim okom videti, javila se potreba za novu meru, za nove jedinice dužine, Nije se naravno moglo stopom meriti ono što se vidi na mikroskopskom polju, kao ni odstojanje pojedinih nebeskih tela, Za kulturna čoveka Srednjeg Veka, najmanja jedinica dužine bila je palac »col« ('lPh, deo stope) i linija

175