Nova Evropa

»Valjda nije pogriješio emgleski arhitekt Jackson, koji je ova vrata štavio u vezu s viješću o boravku i radu u Korčuh godine 1388 nekog majstora Ivana, sna Antunova, iz Beča,« Е

To su ujedno jedini »pasusi« {ono »na pr,« i »i t. d,« u zapor-. cima u citatu su eufemistički!) koji za Dra, Karamana i »Hrvatsku Reviju« znače »nove konstatacije u naučnom proučavanju Korčule«, te čije izostavljanje smatraju razlogom koji je »silio

autora na ponovno objavljivanje članka«!.,.. Četvrto, ı peto, — da je »neukusno i nepristomo« kad se traži od pisca

da ne preštampava svoj članak bez dozvole i sporazuma uredništva, kad mu Zakon o autorskom pravu daje pravo raspolaganja kad i kako ga je volja od časa kada je članak izišao, Kao što je poznato, naš Zakon o autorskom pravu je mov, pa taj Zakon doista dozvoljava (mimo zakone drugih država) slobodno raspolaganje autora sa svojim umotvorom ili napisom u svakom slučaju — alo nije drukče ugovoreno, Zakom je ovim očigledno hteo da pruži što jaču zaštitu autorima, koje oni dosad u Jugoslaviji uopšte nisu imali; ali pouzdano nije Imao nameru da ih time ohrabri na zloupotrebu svojih prava, — zato je ostavio mofućnost ugovaranja. A podrazumeva se samo od sebe da će autor, pre nego da na preštampavanje svoj umotvor ili napis — za koji Je dobio i honorar (ne znamo zašto G. Karaman, u ovom slučaju, kaže: »U pitanje honorara mećemo ulaziti«?) —, u redovnim prilikama, tražiti vezu i sporazum s uredništvom časopisa za koji ih je pisao; već ı zato, što mače rizikuje da mu ni taj ni ikoji drufi časopis neće više primiti saradnju, To je tako oduvek bilo, i drugde i kod mas, pa treba da ostane i розје оуоба Žakona, u mteresu dobrih odnos4 izmedju pisaca 1 12дамаба (игедпка), јег se radi — kako već rekosmo — »o načelu koje ne treba da se izrodi«, Ali je urednika »Hrvatske Revije« očigledno zavelo slovo našeg novoga Žakona da napiše onakav odgovor na našu opravdanu zamerku, pa je, braneći autora, posekao sam sebe, Jer ko će se, ı koliko njih, pretplaćivati na »Hrvatsku Reviju«, ako se isti članci mogu čitati istodobno po raznim časopisima i listovima; ı zar da urednik za svaki članak pravi s piscem poseban ugovor? Koji urednik ovo ne shvata i ne uvidja, taj bi bolje čmio da je išao u advokate ili suce, jer oni imaju da se drže slova zakon4, dok je za pisce obavezan zakon ukusa i zakon pristojnosti, koji nije uvek obuhvaćen paragrafima zakonA4, Može li se drugo. odvratiti na »konstataciju«, da je, u ovom slučaju, »Dr, Karaman imao dovoljno obzira prema ,Novoj Evropi, sedamnaest puta više nego što je po zakonu trebao« {zato što je onaj broj »H, R.« izašao 17 meseca posle broja »N. E.«)!,..

U šestoj tačci konstatuje uredništvo »Hrvatske Revije«, ono što je trebalo odmah reći, da ga Je pisac obavestio o članku u »Novoj Evropi«, pa da ба је опо грак donelo jer »spada u

95