Nova Evropa

ртереуц оуе«, и Berimu 1905), prema kojem je Fortis mogao Čuti ovu pesmu. i u origmalu, od svog velikog prijatelja i domaćina vojvode Pervama Kokorića, na čijem je imanju {i to baš u »kuli«) — u blizini Imotskog — bio gostom, te za koјеба kaže {u svome putopisu), da je »u svojoj mladosti sastavio mnoge junačke i ljubavne pesme«; ali ı ovaj mterpret drži da је kudikamo verovatnije, da je Fortis dobio pesmu u rukopisu od Којеб svog učenog dalmatimskog sveštenog prijatelja, Inače, razni tumači i skupljači narodnih pesama malazili su mmoge varijante »Hasanaginice« — više ili mamje srodme i slične {bilo u celini, a naročito u delovima) — ali nijedne u istoj redakciji, niti tako lepe i potpume, kao što je Fortisova {vidi sad o tome raspravicu Kamile Liucerne »Zur Asanaginica«, Zagreb 1909, i Gezemanovu raspravu u Arhivu za slovensku Filologiju, 1923, sv, 8: »Die Asamasinica im Kreise ihrer Variamtem«; Geo je, u svom izdanju Erlangenskog Rukopisa — godine 1925 — dao i najstariju dosad poznatu vamrijantu _ »Hasanaginice«, a ovih dana objavio je opet — »zu Goethes des Asan-Aga«, u svojoj »Slavische Rundschau« br, 2/1932), — Gedachtnis« — raspravu »Der Klaggesang der edlen Frauem I Vuk Karadžić, kome je — kako sam kaže — Коpitar u Beču pokazao Сегесту ртеуод »Назапабтсе«, ргеpisao je, za svoju »Malu prostonarodnu slavenoserbsku pjesnaricu« od godime 1814, origmalni tekst iz Fortisa, sa svojim ispravcima; a omda ju je, u drugom svom izdamju {lajpciškom, 1823—1833), izostavio, da je opet unese [1846] u treće (bečko) izdanje, uz sledeću napomenu:

»Ova je pjesma prvi put naštamjpama 1774 godine u putovanju F o rtisovom po Dalmaciji, i to Ганпч ет slovima s prevodom Talijanskim; a iz ovoga prevoda ({sic) preveo ju je Gete 1789 godine (510) ma Njemački jezik: tako je ona prva naša narodna pjesma koja se pojavila u učenoj Evropi Iz putovamja Fortisova ja sam је 1814 go(dine prepisao našijem slovima i omda ovdje naštampao, U pomemutoj Fortisovoj kmjizi ona je naštampana sa mmogo štamparskijeh, a po svoj mprilici i pisarslkijeh pogrješalka, koje “sam ja, koliko sam i Како sam onda znao, gledao da popravim, Poslije je više za to nijesam štamnpao, Što sam sve očekivao meću li je u narodu gdje od koga čuti; mo dosad nigdje ni spomena, Da je Fontis kazao mjestimice gdje ju je Čuo i prepisao, ja bih putujući po Dalmaciji išao onamo i pitab majetanijih ljudi i žemš; ali on to nije naznačio, Tako je ja sad opet ovdje štampam po PFortisu, Što sam prije popravio, nešto wam «zadržao, kao što mislim da bi narodmi pjevač prema ostalijem pjesmama kazao; a gdješto sam se i povratio k Fortisu, što sam čuo da se u marodu govori i pjeva, Iz onoga što je kod gdjekojijeh riječi i stihova dolje naznačemo, poznaće čitatelj kako glavne promjene, talco i smjesu narječija, osobito Bosanskoga 1 Сакауабкоба,«

121