Nova Evropa

s prevodom »žalosne pjesance o plemenitoj Asanaginici«, i više od sto бофпа, Како niko nije lepše i bolje nego stari Gete goуопо о našim narodnim pesmama »u masi«; a nili je iko od mmogobrojnih skupljača i ispilivač& naše narodne poezije uspeo dosad da prodre do prave domovine i izvora u marodu »Hasanaginice«, niti se iko od onih pisaca i rodoljubša koji navode Geteove pohvalne reči o našim narodnim pesmama setio i potrudio, da njegove tako dragocene članke i napise o tome predmetu u celini prevede i objavi, A očigledno, bilo je dosta vremena i puno razlog4 da se to učini, jer svaka reč koju je Gete o nama napisao ima za nas naročite vrednosti, čak + кад nije pohvalna ili superlativ, Tako smo mi mišljenja, da nam je osobitu uslugu učinio baš i onde gde govori i piše o nama kao o polu-varvarima i s negodovanjem sudi o »varvarskim običajima« našega naroda {u vezi s Markom Kraljevićem i drugim momentima u našim junačkim pesmama), Ukazujući prstom na nekulturno stanje i surove crle, pored pozitivnih stran našeg narodnog duha i karaktera, stari Gete nam je skremuo pažnju da ima još ponešto čemu treba da se naučimo ili priviknemo — upravo, od čega ireba da se odučimo i odу ктето, — ако hoćemo da ravnopravno загадјијето i da idemo naporedo sa kulturnim i naprednim marodima Zapada. Lako je odreći se Marka kao »nekulturna tipa«, kako to čine u svome bezumlju neki naši misirski mudraci; teže je savladali u nama ona svojstva Markova koja nas — još i danas često čine poluvarvarima, O tome vredi pročitati šta kaže, u vezi s Geteovim mišljenjem o Marku, malo dalje, jedan naš odličan saradnik, Ali se nećemo na tome duže zadržavati, Dopuštamo samo sebi da istaknemo, u svoj skromnosti, da »Nova Evropa« evo unosi u jugoslovenski program proslavljanja Getea nekoliko zanimljivih tačaka, medju kojima jednu originalnu verziju slavne »Hasanaginice« (iz naroda), i jedno poprsje Getea, koje je za ovu priliku sačinio naš umetnik i saradnik Meštrović, a koje u ovome času predstavlja svakako majviše što smo Као nacija mogli dati da se odužimo mladome i starome Geteu za ono Što Je za nas učinio.

Al, pored zahvalnosti i simpatija u duši svakog kulturnosš Jugoslovenina za velikofa pisca i književnika nemačkog mna-« roda, koji je i nas uveo u svetsku književnost, ima jedan Još veći i važniji razlog da mi danas proslavljamo Getea, i da ga po dobru pominjemo povodom stogodišnjice mjegove smrti, naporedo sa svim ostalim kulturnim narodima sveta, Taj razlog leži ujedno na dnu celog ovog damašnjegs oduševljenja za čoveka koji je mrtav već od sto godin4, i tumači toliku jednodušnost u ovome času: Getea slavi svet danas kao modernog propovednika humaniteta i čovečanske misli, kao preteču i

99