Nova Evropa

vesnika internacijonalne solidarnosti i saradnje, te kao tvorca pojma o svetskoj književnosti (»Weltliteratur«), koji je najavio dolazak novoga doba jedinstvene kulture i zajedničkih ljudskih ideala, na čijem se ostvarenju ima raditi. Niko kao Gete nije se umeo uzdići iznad ličnih, klasnih, ı usko nacijonalnih shvatanja i vidokruga4, i niko kao on nije pronicao u dubine svake prave vredmosti, pojedinačne i skupne, ostajući pritom uvek ćovek i vezan za sve ono što je čovečansko. Mi se, prema tome, ne možemo složiti s mišljenjem naše poštovane saradnice koja, malo dalje, nalazi da je Gete »u svojoj dubokoj unutrašnjosti bio amoralan« — zato što se divio Napoleonu; mi, naprotiv, i u tome vidimo jedan dobar primer njegove svestrane i pune čovečanske duše, vidimo da nije bio slep i nepristupačan ni za velika svojstva jednoga Napoleona, u doba kada je nesravnjemo teže bilo Nemcu biti pravičan prema Napoleonu nego li, recimo, danas Francuzu prema Geteu, Nemci mu to mišljenje o Napoleonu nisu mogli da oproste ni kroz svih ovih sto i više godina; i da nije došlo do Svetskoga Rata, ovog8odišnja proslava Geteove stogodišnjice ne bi doista — što rekao onaj naš poznavalac Getea — ispala ni kao proslava Šilerove stogodišnjice, a kamo li ovako kako je doživljujemo. Danas u Nemačkoj, to je očigledno, proslavljanje Getea — u ovome obimu i s ovakom srdačnošću — znači ustuk pruskome militarizmu i preteranome nacijonalizmu, koji se javlja još jednom pod pritiskom političkih i ekonomskih nevolja i nedaća; i nakon neočekivanoga uspeha Remarkove knjige o Ratu, ovo je svakako najizrazitija javna manifestacija raspoloženja duha i snaše one druge Nemačke, koja oličava pozitivne i kulturne osobine toga velikog naroda, Ako bismo hteli govoriti jezikom dnevne politike, rekli bismo, makoliko to čudno zvučalo, da glasovi za Hindenburga a protiv Hitlera, na jučerašnjim izborima u Nemačkoj, padaju za — Getea, I Francuzi slave Nemca koji je umeo ceniti Napoleona svome »junačkom« vremenu uprkos {a koji bi, uzgred budi rečeno, mogao i njima poslužiti primerom, kako se može biti dobrim smom зуоба naroda i čovečanstva u isti mah), Pa i maša braća Česi proslavljaju Getea u društvu sa svojim češkim Nemcima, i pod vodjstvom onoga Masarika koji im pomaže da naslute, boljom polovicom svoje duše, da je svima spas u zajedničkom radu za dobro čovečanstva, Ostaje jedmo još da — prema rečima našeš uredničkoš koleše iz »Die literarische \Welt« —, izvršujući dužnost pominjanja povodom ove боф тисе, зјекпето уље prava ma proslavljanje našega Getea.

>

(бе

100