Nova Evropa

s ovim a nigda s onim, ništa su od ovoga a ništa od onoga slišali i s pomnjom slušajući naučili«. Najzad, obojica pevaju bez instrumenta, — Ali inače, pored te površne sličnosti, sve је različno. Različan je rečitativ napeva, prilaćodjavajući se svaki svome stihu, a stihovi su sasvim raznoliki ovde i tamo, Razlika је 1 u tome, što talijanski ribari pevaju stihove iz visoke, pisane književnosti, a naši one iz naroda, Ono je narodno pevanje ali nije i narodna poezija u smislu stvaranja, nego samo u smislu popularnosti. Različno Je izvodjenje, Gete podvlači, da su uvek potrebna dvojica da se izmenjuju. On je doduše u tom nejasan, pa jednom kaže da se izmenjuju od strofe do strofe, a drugi put, od stiha do stiha. Ostavimo nastranu njegove pesničke divagacije o tome; zanimljiv je taj momenat naizmeničnog pevanja junačkih stihova, koje se spominje, kod raznih narod4 {tako bi se mogao razumeti i onaj stari pomen Priskov o pevanju pred Atilom), Hektorovićevi ribari, medjutim, stvarno se ne izmenjuju, neđo svaki peva svoju veliku pesmu do kraja. Drugi od njih uzima reč ne spontano nedo na poziv pesnikov (»bušari sada ti«). Lirsku pesmu zatim »obadva zajedno pripivaše«, »jedan niže držeć, drugći više pojuć«, Dakle taj naš način, koji Hektorović izrično zove »srbskim načinom«, drukčiji je zbilja od prekomorskog, — Ipak je zgodno uzgred spomenuti da je i kod nas, u Južnoj Srbiji, G., Gezeman nedavno snimio i onaj naizmenični način: junačku pesmu pevaju dvojica, jedan pevajući a drugi popevajući, ponavljajući stih po stih; tako da pesma može da traje vrlo dugo, slično kao što no Gete veli: »Običaj traži da se zatim izmenjuju od stiha do stiha, pevanje može da traje po cele noći«, Oni nadovezuju, naši ponavljaju. Instrumenat ni kod nas nije potreban,

Pero Slijepčević.

Još o prevodima Geteovih pesama,

Vladimir Nazor i glasovi u pesmi.

G. Vladimir Nazor napisao je (u januarskom broju »Nove Evrope«) vrlo zanimljiv članak: »Geteov „Wanderers Nachtlied' u našim prevodima«, u kojemu je, vanrednom suptilnošću proživljavanja, analizirao jedinstvenu Geteovu pjesmicu, kao i tri prijevoda iste pjesme na našem jeziku, Pritome se je G. Nazor dotakao jednog pitanja na način koji mi se ne čini osobito srećan, te je možda vrijedno da nadovežem neke opaske na ta njegova razlaganja, -

G. Nazor, iako možda nesvijesno, naginje očito mehaničkonaturalističkom shvatanju jezika i poezije, Anališući Geteove stihove »Uber allen Gipfeln ist Ruh«, on piše:

63