Nova Evropa

slabe strane. Samo što, pri svim tim slabim stranama koje su dovoljno poznate, ekonomski protekcijonizam nikad nije bio tako jak kao što je danas, i nikada nije bio tako univerzalan kao što je danas, kad su mu pribjedle ı države koje su decenijima bile pijoniri slobodne trgovine.

U uvodu svoga djela, pisac ističe da pod riječju »protekcijomnizam« treba razlikovati dva pojma: protekcijonizam Као ekonomsku doktrinu, i protekcijonizam kao granu državne ekonomske politike, On u svojoj knjizi tretira samo prvi pojam, naime doktrinu. I nema sumnje, da je sa te strane problem riješio dobro, dapače odlično, jer Je veoma jasno i ubjedljivo prikazao svu štetu i apsurdnost i ranijeg i današnjeg protekcijonizma, On, uostalom, ima pravo ı kad traži, u općem. ekonomskom i socijalnom interesu, da se carinske ograde i prepreke poruše,. Samo, koliko ima izgleda da takav zahtjev bude danas prihvaćen i izveden?

Protekcijonizam je bitno izmijenio ekomomsku strukturu pojedinih država. Imdustrijske države bilježe znatne uspjehe u podizanju svoje poljoprivrede, a agrarne države opet na polju svoje industrije; uspjehe Ikoji će ih, u pogledu mekih artikala, osloboditi inozemnih produkata čak i onda alo bi se carinska zaštita sasvim ukinula. Nove privredne orijentacije, naročito tendencija autarkije, mvestirale su teške milijarde koje bi ukidanjem protekcijonizma dijelom, a u mnogo slučajeva i sasvim, bile izgubljene, Osim toga, protekcijonizam Je danas alimentiran dobrim dijelom nesamo carinama nego i valutnim mjerama, kao ograničenjem uvoza, kontingentiranjem i nedavanjem deviza za pojedine artikle, Protekcijonizam se, napokon, danas forsira i u svrhu narodne odbrane, budući da sve države idu zatim da, u slučaju rata, budu mezavisne od inozemstva, pogotovo Za agrarne produlte i za industrijske artikle potrebne za vodjenje rata. Naš pisac doduše navodi kao neuspjeh autarkijskog nastojanja situaciju Njemačke za vrijeme Rata, koja je oskudijevala artiklima ishrane kao i mnogim mdustrijskim sirovinama iako je svoj teritorij bila proširila do Rusije, Balkana, i Turske; medjutim, Njemačka, baš s obzirom na tu nestašicu za vrijeme Rata, kao malo koja država forsira danas autarkiju. Uopće, može se reći da pisac formalno ima pravo: svi njegovi navodi i zaključci mogu biti tačni; ali se u praksi, i to na svim stranama, radi upravo obratno od onoSa što om traži, — a..o tome se mora voditi računa,

Pitanje stručne revizije privrednih preduzeća tretira Dr. Zlatan Ružić u knjizi »Revizija privrednih poduzeća; principi, tehnika, historija« {Zagreb, 1934). To je pitanje postalo veoma akutno i ono se ni kod nas ne daje više izbjeći. Da smo imali instituciju stručnih i pouzdanih revi-

458