Nova Evropa

dnog interesa, u našem odlučivanju, Istorijski maferijalizam i ekonomski determinizam ostaju tačni, ali pod uslovom da se najpre odredi o kakvoj je sve materiji reč; ako se shvati bukvalno, da goli materijalni interesi, tojest novac i privredna dobra, odredjuju uvek šta ćemo i kako ćemo raditi, onda nas istorijski materijalizam vodi na pogrešan put, upravo na vrlo usku stazu, kojom ide mali broj ljudi, dok nebrojene ljudske gomile blude po širokim drumovima rasnih, verskih, nacijonalnih, staleških, i drugih, zablud4, Socijalist i demokrat rezonuju ispravno sa gledišta večnosti, ali ostaju daleko od narodnih masa, Kapitalizam je bio praktičniji, On je našao prikladne formule i pogodne ustanove da ostane u vezi sa masama, da im se približi, da ih drži uza se, da vlada njima, koristeći se njihovim radom i njihovim životima, Crkva, država, vojska, porodica, brak, verski i nacijonalni praznici, državni aparat, istorija, škole, u novije vreme film, sport, radio, — sve su to instrumenti kapitalističke vladavine; a kroz to vreme, socijalizam i demokratija ustaju neumorno protiv svih ovih ustanova, ismevaju ih, preziru, Krupna greška.

Suviše racijonalni, demokrati i socijalisti ne pridaju nikakvu važnost umetnosti, veri, sportskim i gimnastičkim zabavama, Pozorište i film smatraju buržoaskom besposlicom, ponižavanjem duha, varkom koja sprečava čoveka da vidi svoju klasnu nevolju, celu, grubu stvarnost, uspavljuje buntovni žar koji ta stvarnost raspaljuje, Kad se služe umetnošću, poezijom ili dramom, ona je mračna, sumorna, dosadna, uvek ispunjena bedom i čemerom, dakle onim istim što radnik, seljak, i siromašni gradjanin imaju сејоб veka oko sebe, To ne izaziva ni zavist ni mržnju, to samo zamara. Moderna psihologija uči da se na ljude najbolje deluje kontrastima: klasna svest se budi više slikama luksuza nego prizorima oskudice, U Rusiji su to razumeli, i zato prvi sovjetski filmovi stalno prikazuju besove carskog dvora i plemićskog života, Fašizam je bio još veštiji: on je upotrebio sve instrumente savremene tehnike da mase zabavi, da ih zanese, da ih zaposli u celom njihovu biću, a nesamo njihov razum koji je malen 1 nerazvijen,

Najveća greška komunizma jeste njegova ideja o diktaturi proletarijata, Ona je upravo rodila fašizam: iz straha od diktature najsiromašnijih, svi koji nešto drže u rukama te dakle imaju nešto da izgube ako zavladaju golaći, svi bogati i srednje imućni, odlaze u fašiste, Kad je imalo da se bira izmedju dve diktature, prosečan gradjanin se opredelio za onu koja će mu možda dati, a ne za onu koja će mu zacelo uzeti, Ali je veći broj onih koji nemaju šta da izgube, — reći će neko. Pre зуеба, to nije ni malo sigurno, Zatim, imati nešto, nije pojam koji je za sve jednak: mnogi misle da imaju bogatstvo dok ih drugi smatraju za siromahe, i obrnuto, Najzad, u pri-

191

а