Pravo i privreda

mkovođenje, razmenu deonica, identifikaciju državnog kapitala u preduzeće ili institucije preuzimanja upravljanja preduzećem i transformacije u stečaju već u uređivanju nekih suštinskih pitanja. Ukazujemo posebno na sledeće; 1) U cmogorskom zakonu predviđena je svojinska transformacija celokupnog kapitala preduzeća, dok srpski zakon omogućuje opstanak i dalje reprodukovanje društvene svojine u transformisanim preduzećima. Preduzeća su, naime, obavezna da ukupni društveni kapital iskažu u deonicama odnosno udelima i netransformisani deo đruštvenog kapitala prenesu na fondove, čime se postiže poznata vlasnička struktura (i na nivou holding preduzeća u slučaju da se društveno preduzeće organizuje kao višesubjektna organizacija.). 2) Svojinska transformacija se može sprovesti samo na bazi procene vrednosti društvenog kapitala. Nije ostavljena mogućnost transformacije, kako je to predviđeno srpskim zakonom, na bazi knjigovodstvene vrednosti. 3) U postupku transformacije za razliku od rešenja u srpskom zakonu, od preduzeća se zahteva pored izveštaja o proceni i program transformacije koji treba da sadrži ciljeve, modele odnosno konkretni plan svojinske transformacije pređuzeda. 4) Uloga Agencije, a time i države značajno se proširuje. Agencija nije samo agencija za procenu (da oceni "da li su vrednost društvenog kapitala i ukupan popust utvrđeni u skladu sa zakonom, o čemu izdaje potvrđu - čl. 8, stav 2. Srpskog zakona), već je obavezna ida kontroliše zakonitost čitavog postupka i radi na utvrđivanju poznatih vlasnika celokupnog društvenog kapitala preduzeća po svim modelima. 5) Cmogorskim zakonom je predviđena zaštita društvenog kapitala od delovanja inflacije. Obavezna je, u slučaju otkupa deonica radi prodaje društvenog kapitala zaposlenim (i građanima) u ratama, putem javnog poziva, mesečna revalorizacija nominalne vrednosti deonica u skladu sa rastom cena na malo. Sa druge strane, samo zaposleni i "ostali građani" (kategorije koje imaju pravo na popust) mogu vršiti otkup deonica na rate (za vreme od pet godina), uz ograničenje ove vrste prodaje do 30% vrednosti društvenog kapitala preduzeća. U srpskom zakonu kod ovog modela, "preduzeće je đužno izvršiti godišnju revalorizaciju vrednosti neotkupljenog dela deonica", s tim što zaposleni mogu kupovati deonice sa popustom do 1/3 vrednsti društvenog kapitala preduzećča (50% u drugom krugu). Preostali deo deonica preduzeća (do celokupne vrednosti društvenog kapitala)" iznosi se na prodaju bez popusta domaćim ili stranim pravnim i fizičkim licima, na osnovu javnog poziva (čl. 14. Zakona), što je za vreme hiperinflacije uslovilo privlačnost i isključivu primenu ovog modela. 2. Obuhvatnost i ograničenja procesa svojinske transformacije Svojinska transformacija društvenih preduzeća odvija se od januara 1992. godine u pravnim okvirima, u postupku i pod uslovima koji je utvrđen Zakonom o upravljačkoj i svojinskoj transformaciji. U pripremi Zakona korišćena su domaća i strana iskustva i Zakon je jednoglasno prihvaćen u Republičkom parlamentu. Donesen u vreme dubokih ekonomskih i političkih promena, zakon je trebao da obezbedi i ambijent za jednu radikalnu privređnu reformu u Republici. Veliki broj društvenih preduzeća u sklopu ovih aktivnosti,odluči oje u 1992. godini da pokrene postupak svojinske transformacije, izvrši procenu vrednosti društvenog kapitala, i opredeli se za puteve odnosno metode transformacije. Uz pomoć Vlađe Cme Gore i Agencije za prestrukturiranje privređe pokrenut je postupak izrade sveobuhvatnih studija za transformaciju i proces reorganizacije određenog broja velikih preduzeća (Oboda, Radoja Dakića i đr.). Kao stručna pomoć preduzećima na poslovima transformacije angažovan je i određen broj domaćih i stranih firmi i konsultanata. Međutim, sa zavođenjem

176

Prof, dr Momir Dragašević, profesor Pravnog fakulteta u Podgotici