Pravo i privreda

pravo ni na tzv. opštu politiku (overa, policy). Privatna firma obavlja poslove za svoj račun i snosi sav rizik poslovanja. Time se otvaraju i velike mogućnosti i za razvoj preduzetniStva, povedanje profita i si. U ovom smislu, uz obezbjeđenje zaštite integriteta 1 očuvanja vrijednosti društvenog kapitala, provođenje postupka koji garantuje "pošten i koristan" posao za obije strane zakupa u suštini predastavlja medustepenicu ka potpunoj privatizaciji, i kao takav ima svoje mjesto u procesu transformacije društvenih preduzeća u Republici. U slučajevima (dugoročnog) zakupa u zemljama istočne i centralne Evrope, zakonom i ugovorima predvida se i opcija kupovine zakupljenih dijelova (cjelina) preduzeća. Druga je stvar što radikalna orijentacija na iznajmljivanju cjelina preduzeća ili dovodi ozbiljno u pitanje primjenu (zakonskog) koncepta svojinske transformacije (i privatizacije) odnosno svojinsku transformaciju po osnovu različitih modela (dioničarstva zaposlenih, prođaje idealnog dijela preduzeća domaćim i stranim licima i si.) ili znači i napuštanje tog metoda transformacije te ograničava društvenu firmu da se na temelju jedno (manje ili višeg) značajnog dijela svoje imovine, ne bavi registrovanom privrednom djelatnosti, već samo übiranjem zakupnine. lako, bez bližeg uvida u ono Sto se dešava sa izdavanjem najvećeg dijela imovine nekih preduzeća sa društvenim kapitalom (npr. hotelskih kompleksa u primorju i si), osim da se ne postupa u skladu sa 51. 52. Zakona, izgleda da se može zaključiti da se u osnovi radi o obustavljanju započete svojinske transformacije u tim preduzećima "u postupku i po modelima predvidenim Zakonom, i orjentaciji na dugorični zakup kao alternativu. 4. Završne napomene o svojinskoj transformaciji u Craoj Gori Političke i ekonomske prilike, stanje privrede i hiperinflacija (pa i neprilagodena tome pravna regulativa), ugrozile su proces svojinske transformacije u Republici. Dosadašnja iskustva i problemi upućuju na potrebu "revitalizacije programa privatizacije", prvenstveno kao ekonomskog fenomena. Adekvatnijom regulativom, bilo republičkom ili donošenjem saveznog zakona, takođe je moguće podstaći aktivnost i obezbijediti pomak transformacije društvenih preduzeda. Pri tom bi trebalo imati u viđu i uvažiti neke temeljne elemente i osnovni koncept svojinske transformacije. Istovremeno potrebno je obezbijediti konsenzus od određenih društvenih činilaca, posebno sindikata, i operacionalizaciji prihvaćene osnovne "strategije". Prvo, osnovni koncept zakona, na bazi kombinacije različitih modela odnosno pluralnosti puteva, i svojinske transformacije cjelokupnog kapitala preduzeća, nema alternative. Do teškoća u praksi došlo je zbog "tehničkih problema" u sprovodenju, a ne zbog koncepta i pristupa svojinskoj transformaciji. Međutim, iskustvo upućuje da je potrebno proširiti obaveznost transformacije bar na društvena pređuzeća, obuhvaćena posebnim programima koje donosi vlada (i jednom kada krene u transformaciju preduzeće je dužno da je sprovede u zakonom predvidenom roku). Drugo, s obzirom i na doprinose (u većoj ili manjoj mjeri) i razvijeni osjećaj zaposlenih da je preduzeće njihovo, te potrebu razvoja "svojinske demokratije", iz razloga pravičnosti dioničarstvo zaposlenih (i gradana) pod povlašćenim uslovima na dijelu društvenog kapitala (do 1/3) treba podržati i usavršiti. U tom smislu, treba orodužiti rok za otplatu dionica na rate na deset godina (kako je to pređviđeno u saveznom Zhkonu o društvenom kapitalu) i omoguđti odlaganje otplate do ukidanja sankcija. Pravičnost bi zahtijevala da se zakonom (i u Srbiji i u Cmoj Gori) predvidi i besplatna podjela dijela društvenog kapitala (npr. 10% uz poznata ograničenja po pojedincu), zaposlenim i time uspostavi kakav takav odnos "jednakosti" sa 600.000 zaposlenih u Srbiji, koji su postali vlasnici društvenog kapitala, praktično u bescenje, u hiperinflacionoj 1993. god. U svakom slučaju, treba se podsjetiti, da u sađašnjim

181

KONCEPT, ISKUSTVAIPROBLEMISVOJINSKE TRANSFORMACUE U CRNOJ GORI