Pravo i privreda

jine, smatramo da ne bi trebalo poniStiti dostignute efekte, ali bi svakako trebalo izvršiti njihovu korekciju. Pri tome bi Direkcija za privatizaciju morala izvršiti kontrolu fmancijske đokumentacije vezane za transformaciju po Zakonu o društvenom kapitalu, što znadi da bi bilo neophodno eliminisati one efekte privatizacije nastale putem kredita radnicima od strane preduzeća za otplatu akcija, otplate fiktivnim povećanjem ličnih dohodaka i drugim metodama koji su u osnovi imali špekulativni karakter. Striktnom kontrolom dokumentadje takvih preduzeda došlo bi se do prikaza objektivnog stanja, tj. smanjio realni stepen privatizacije što bi uslovilo da se kao takav prihvati jer u makroekonomskom smislu ne bi bio veliki, a šteta, u političkom smislu gledano, mogla bi biti velika ako se realni efekti već izvršene transformacije ne bi prihvatili. Da bi preduzede pristupilo procesu privatizacije, biće dužno da izvrši procjenu svoje aktive i pasive, da utvrdi neto imovinu i njen rezidual kapital u skladu sa zakonom i zahtjevima Direkcije za privatizaciju, naravno uz prethodno utvrdene efekte privatizacije izvršene po Zakonu o društvenom kapitalu. Procjena kapitala vršila bi se po više metoda, od strane kvalifikovanih lica uz reviziju od strane Direkcije za privatizaciju koja će biti dužna da preduzedu saopšti visinu vrijednosti trajnog kapitala koji je Slobodan za privatizaciju, te da da saglasnost za model privatizacije. Privatizuje se trajni (državni) kapital koga je defmisala Direkcija, a koji predstavlja čistu imovinu umanjenu za dio vrijednosti kapitala stečenog nacionalizacijom (koji će se denacionalizovati) te akcijski kapital, kao i za masu udjela kojeg su obezbijedila druga lica. Zakonom bi se utvrdio realno prihvatljiv rok u kom preduzeda treba da pokrenu i završe proces privatizacije, opredjeljujudi se za jedan od modela (prodaja, prodaja sa popustom, dokapitalisanje, dokapitalisanje sa popustom, konverzija obaveza ili kombinacija modela) u demu bi bila potpuno autonomna. Pošto se izvrši realna procjena kapitala svakog preduzeda koje je obuhvadeno privatizacijom, putem akcija vršide se ustupanje izvjesnog procenta kapitala republidkom penzionom fondu i fondu udesnika rata i ratnih invalida, takode organu republidkog nivoa. Nakon izdvajanja akcija za navedene fondove ostao bi odredeni iznos za privatizaciju (o kolikom iznosu bi se radilo, stvar je ekonomske procjene). Privatizacija bi se vršila putem prodaje sa popustom, dokapitalizacije sa popustom, prodaje bez popusta, konverzije kreditnih obaveza uz popust ili kombinacijom navedenih modela. Povlašdeni kupci bili bi državljani Republike Srpske dok bi zaposleni i penzioneri konkretnog preduzeda imali i dodatni popust. Domada i strana pravna lica te strana fizidka lica mogli bi kupovati akcije bez popusta. Akcije koje ostanu neprodate po isteku roka za privatizaciju, bile bi proporcijalno rasporedivane na fondove koji bi se formirali na nivou opštine, a to su fond za razvoj, fond za zapošljavanje i socijalni fond. Proces privatizacije obuhvatio bi i denacionalizaciju imovine koja se po osnovu nacionalizacije nalazi u preduzedima, a koja bi se ustupala bivšim vlasnicima po zakonskoj proceduri, ili bi se bivšim vlasnicima ustupile akcije (obidne ili preferencijalne) Sto bi zavisilo od prihvatanja jedne od opcija. Vrijednost stambenog fonda, kao i ostali dio vanposlovne imovine iskazivao bi se realno i postajao bi opštinsko vlasništvo. Prodaja imovine fonda ureduje se posebnim zakonom, a na opStine prelazi dalja briga o stambenoj politici. U ovom trenutku u Republici Srpskoj treba pridi ozbiljnim analizama nadina i modelima privatizacije, kako bi se nakon prestanaka rata mogao dodekati saved pripremljenim konceptom privatizacije što bi uslovilo i njegovu brzu operacionalizaciju.

193

RAZMIŠLJANJA O KONCEPTU SVOJINSKE TRANSFORMACUE U REPUBLICI SRPSKOJ