Pravo i privreda

Sa nekoliko primera mogu se neposredno ilustrovati navedene dilenne. - osiguranje depozita, svakako je jedan od bitnih elemenata stabilnosti bankarskog sistema, skoro univerzalno prihvaden u razvijenim bankarstvima kao sredstvo zaštite deponenata, čija je važnost potvrđena i praktično kod nas (npr. slučaj štednje kod Dafiment banke itd.). Ovaj institut mora da sadrži svaki bankarski zakon. On je ne samo prisutan u Zakonu, nego je i sankcionisan veoma detaljno, uključiv i kapitalnom sankcijom - prestankom rada banke (čl. 95. Zakona o NBJ). Medutim, ne samo da Zakon o bankama donosi protivredna reSenja u sađržini ovog instituta, nego ga i praksa ne može prihvatiti. - Ugovor o osnivanju banke, osnovni statusni akt banke, uskladen je sa savremenim zakonodavstvom u svetu, potencira autonomiju volje subjekata, neophodan je za obezbedenje pravne zaStite osnivača. Ali pratedim propisima, kojima se reguliše obrazovanje banke i status banaka koje su ved osnovane a za koje se, da bi se poštovao princip nastavka delatnosti (going concern), predviđa usklađivanje sa rešenjija u ovom zakonu, predviđena je mogudnost da se stečena prava postojedih osnivača ozbiljno ugroze. Naime, Odluka o uslovima i kriterijumima za ocenu podnetih zahteva za izdavanje dozvola za rad banaka (SI. list SRJ 62/1993.), dozvoljava da osnivadi postojećih banaka, ako odbiju da potpiSu ugovor o osnivanju uraden na bazi Zakona, ostaju osnivadi sa pravom na dividendu, pravom na deo likvidacione mase u postupku likvidacije, odnosno prava na deo stečajne mase u postupku stečaja banke, ali bez prava upravljanja bankom. - minimalni iznos novdanog dela osnivadkog kapitala, kljudni elemenat identiteta banke, dokaz njene sposobnosti da obavlja ciljnu funkciju, rešenje koje je materija svih bankarskih zakona u razvijenim zemljama. Minimalni iznos novdanog dela osnivadkog kapitala (tzv. cenzus) propisan je kao dinarska protiwrednost iznosa od 1,5 miliona dolara. Nezavisno od činjenice da je u Zakon ugrađena valutna klauzula - jer je ista ved bila prisutna npr. u Zakonu od hartijama od vrednosti a bide usvojena i u Zakonu o preduzedima (to je posledica problema nominalizma u našem zakonodavstvu i njegove slabosti u uslovima monetarne nestabilnosti) - problem cenzusa vodi nas na teren njegovog izradunavanja u ved postojedim bankama. Prema tumadenju Ministarstva finansija, koje je i bilo predlagad Zakona, minimalni iznos novdanog dela osnivadkog kapitala izradunava se prema tekudem zvanidnom kursu dolara na dan uplate sredstava u osnivadki fond od strane osnivada. Lako je dokazati da ni jedna postojeda banka nede imati teškoda da obezbedi ovako izradunat novdani deo osnivadkog kapitala u uslovima nerealnog zvanidnog kursa dinara, Ali cilj na osnovu koga je odredba Zakona usvojena, a to je stvaranje osnove za solventno poslovanje banke, ne može se na pretpostavljeni nadin realizovati. Uostalom, to je hiperinflacija i pokazala. Pod uticajem übrzanog obezvredivanja nacionalne valute, finansijska aktiva uopšte, a posebno kapital banaka, obezvredeni su do krajnjih granica. Tako je Zakon, u istoj godini kada je usvojen, suoden sa okolnostima koje su, sa devalvacijom đinara, koji u krajnjoj liniji predstavlja osnovu postojanja banaka, pa prema tome i osnovu zakonskih rešenja, devalvirale i sama ta rešenja. Verovatno bi duhu zakona viSe odgovaralo i u momentu usvajanja, ali i nakon razornog talasa hiperinflacije, rešenje da se velidina osnivadkog kapitala postojedih banaka, a posebno i njegov novdani deo, izradunava kroz procenu vrednosti imovine banke. Na taj nadin bi se pokazala realnost predloženog zakonskog rešenja, ali i sposobnost postojedih banaka da nastave poslovanje. Ovde je problem - svaki pokušaj procene realne imovine banaka, nezavisno od složenosti koju ta procedure podrazumeva, suodio bi se sa dinjenicom ogromnih gubitaka u bankarskom sistemu. Ovaj problem su izbegli tvorci i prethodnog Zakona o bankama,

209

OTVORENA PITANJA PRIMENE ZAKONA O BANKAMA IDRUGIM FINANSIJSKIM ORGANIZACIJAMA