Pravo i privreda

Da bi se sprečilo dalje multipliciranje negativnih posledica ovakvog rešenja, izmenama i dopunama Zakona o deviznom poslovanju ("SI. list SFRJ” br. 59/88) 15. oktobra 1988. godine ukinuta je mogućnost daljeg deponovanja devizne štednje kod Narodne banke Jugoslavije. nakon donošenja ovih izmena Zakona o deviznom poslovanju, jedino je korišćena mogućnost pripisivanja kamate depozitu - zbog nedostatka sredstava za isplatu te kamate. Na osnovu Programa ekonomskih reformi i mera za njegovu realizaciju iz 1989. godine, federacija je preuzela obavezu da, umesto Narodne banke Jugoslavije, servisira tekuće obaveze po osnovu deponovane devizne štednje. U skladu sa tim, krajem 1989. godine na osnovu posebnog zakona, obračunate kursne razlike po đeponovanoj deviznoj štednji gradana konstituisane su kao javni dug Federacije, odnosno kao potraživanje NBJ od Federacije. Za servisiranje javnog duga u 1990. godini bila su obezbeđena određena sredstva u Budžetu Federacije koja su preneta NBJ da ona izmiruje obaveze prema bankama. Iz tih sredstava izmirene su obaveze prema bankama, u celini, za prvo polugodištc te godine. Međutim, već u drugom polugodištu 1990. godine, te obaveze nisu mogle biti uredno i u celini finansirane - upravo zbog nedostatka sredstava u budžetu. Poseban problem je bio taj gto je Zakon o javnom dugu bio donet kao privremena mera, samo za 1990. godinu, tako da je njegova važnost pres tala ved krajem 1990. godine. lako je SIV još u septembru 1990. godine predložio novi tekst zakona o javnom dugu, taj propis nikada nije usvojen. Može se redi da je ovim, propao pokušaj prebacivanja obaveza po osnovu deponovane devizne štednje sa Narodne banke Jugoslavije na državu. Ustvari, svi pokušaji koji su dinjeni u poslednje tri godine, da se institucionalizuje (u vidu saveznog zakona) takvo rešenje, ostali su bez rezultata. No, da je takav propis i donet, nedostatak realnih izvora sredstava bio bi prepreka za bilo kakvo servisiranje obaveza Savezne države po tom osnovu. Uporedo sa pojavom političke i ekonomske krize u zemlji, naglo se zaoštravaju problemi i na podrudju devizne štednje, da bi oni kulminirali ved tokom 1991. godine. Imajudi to u vidu, kao i nepostojanje saveznog zakona u vezi rešavanja pitanja devizne štednje, Narodna banka Jugoslavije je, podetkom 1991. godine, posebnom odlukom Saveta guvernera, omogudila bankama da pb osnovu neto smanjenja devizne Stednje koristi povoljne kratkorodne kredite. Kod takvog opredeljenja, imala se u vidu i obaveza NBJ iz ugovora koji je ona svojevremeno sklopila sa poslovnim bankama prilikom prenosa deviza u dpozit. Rešenja iz pomenute odluke mogu se ustvari, kvalifikovati kao donekle modifikovati mehanizam koji je NBJ primenjivala u odnosima sa bankama do kraja 1989. godine. 2. Servisiranje obaveza po deponovanoj deviznoj stednji u periodu 1992-1993. godine Bududi da nije bilo realno odekivati da se putem posebnog saveznog Zakona tako brzo uredi pitanje izmirivanja obaveza po deponovanoj deviznoj štednji na tajnim osnovama, to je NBJ nastavila da i u 1992. godini realizuje svoju odluku o odobravanju kredita bankama po tom osnovu. Ustvari, takvo rešenje je predstavljalo donekle modifikovani mehanizam koji je primenjivan u odnosima sa bankama do kraja 1989. godine kao i u 1991. godini. Narodna banka Jugoslavije je u periodu 1991.-1993. godine pomenute kredite odobravala bankama pod uslovom da se dinarska protivrednost prodate devizne štednje koristi za sledede namene: 1) Za isplatu, u toku jednog meseca, dinarske protiwrednosti sa devizne šteđne knjižice i deviznog računa u gotovu, do 20 DEM (u podetku je bilo mogude 150 DEM da bi krajem 1993. godine isplata bila svedena na 20 DEM mesečno), 2) Za kupovinu, izgradnju i otkup stanova i poslovnog prostora, kao i za otplatu ranije odobrenih kredita po tim namenama i za polaganje đepozita i učešda za dobijanje rkedita za te namene,

224

Mr Milivoje Vujačić, Komercijalna banka, D.D., Beograd