Pravo i privreda

2. Savezni i republički zakoni U vreme važenja Zakona o udruženom radu (1976-1989), bila je kod nas ustanovljena višestepenost regulative u oblasti radnih odnosa. Pored saveznog, postojali su republički i pokrajinski zakoni o radnim odnosima i u oblasti penzijskog i invalidskog osiguranja. U oblasti radnih odnosa u samoupravnoj regulativi (koja se nastavljala na zakonsku), takođe bilo nekoliko nivoa (društveni dogovori, samoupravni sporazumi i drugi samoupravni opšti akti). S obzirom na napuštanje koncepta samoupravljanja i njegove negacije, nema tako izrazitog obnavljanja viSestepenosti autonomne regulative. Izvesnih ostataka ima. Kada se, međutim, radi o zakonima još uvek se održava obimna regulativa na saveznoom i na nivou đržava Slanica 1 u oblasti radnih odnosa i socijalnog osiguranja. U novije vreme se postavlja pitanje racionalnosti i potrebe takvog regulisanja. U oblasti radnih odnosa se to pitanje svodi na problem, da li bi radni odnosi mogli biti regulisani samo saveznim zakonom - bez zakonske regulative na republičkom nivou. Povodom ovih dilema, a i inače se postavlja pitanje, Sta se ustvari podrazumeva pod "osnovama" radnih odnosa iz 51. 77, st. 1, tač.s. Ustava SRI. Po nekim shvatanjima (u raspravama u vezi sa zakonodavnim nadležnostima) osnove podrazumevaju regulisanje koje ne može obuhvatiti celokupno zakonsko regulisanje, već samo osnovne odnose. Dosledno tome, neophodno je da se republičkim zakonodavstvom reguliSe deo radnih odnosa. Prema tome ako bi se radni odnosi zakonom regulisali samo na saveznom nivou, to bi se prema ovom shvatanju moglo učiniti samo na osnovu 51. 79 Ustava SR Jugoslavije, tj. na zajedniski predlog republika Slanica. Glavni problem nije ovde odnos savezne države i republika 51anica, ves shvatanja da "osnovi" radnih odnosa znase osnovna prava ili regulisanje samo osnovnih odnosa, Sto zna6i da ostaju i neki drugi odnosi koji se moraju regulisati. Još ranije je utvrdeno, da zakonodavac (sak ni teorija) nisu odredili Sta se u oblasti radnih odnosa podrazumeva pod "osnovnim pravima". Saglasnost je postignuta na taski da su to ona prava koja su uneta u Zakon koji reguliSe osnovna prava. Slisno je i sa "osnovnim radnih odnosa" - to je onaj obim i sadržina radno-pravnih normi, koje budu sadržane u zakonu koji reguliSe osnovne radnih odnosa. S obzirom, da Ustavom nije reseno da se radni odnosi regulišu zakonom koji ureduje osnove (ili osnovna prava) i kolektivnim ugovorima (odnosno autonomnim opštim aktima), onda to znasi da preostaje još neSto za zakonsko regulisanje. Da je na taj nasin odredeno regulisanje radnih odnosa, onda bi se moglo uzeti da se jednim zakonom utvrduju osnovi radnih odnosa. To bi onda mogao biti savezni zakon o osnovama radnih odnosa. Iz prednjeg proistise da bi adekvatno reSenje bilo da se saveznim zakonom regulišu osnove (osnovna prava), a da se samo jedan deo reguliSe republiskim zakonima: npr. zasnivanje radnih odnosa, regulisanja odnosa koji se tisu tehnoloSkog viška, zaStite na radu i si.

1 Zakon o osnovnim pravima z radnog odnosa, Sl.List, br. 60/89., 42/90, 42/92.; Zakon o radnim odnosima, Sl.Glasnik, br. 45/91., 18/92; Zakon o radnim odnosima, Sl.List br. CG, br. 29/90 i 42/90 i 28/91. Takode zakoni o zapošljavanju, zašliti na radu, kolektivnim ugovorima, štrajka, iz oblasti socijalnog osiguranja i si.

228

Prof, dr Vlajko Brajić, profesor Pravnog fakulteta u Beogradu i dopisni član SANU