Pravo i privreda

Sadašnje odredbe o prestanku radnog odnosa uglavnom su konciptirane kao sankcije, a ne kao posledica činjenice da rađnik neuspešno obavlja rad ili neće da radi, pa zbog toga radni odnos mora (ili može) prestati - jer je odgovarajući rad uslov opstanka u radnom odnosu. Radnik je zasnovao radni odnos da bi obavljao odgovarajući rad na datom radnom mestu. Čim taj potrebni (ugovoreni ili propisani) rad ne obavlja radni odnos nema više svrhu, odgovarajući rad uslov opstanka u radnom odnosu. Rađnik je zasnovao radni odnos da bi obavljao odgovarajudi rad na datom radnom mestu. Čim taj potrebni (ugovoreni ili propisani) rad ne obavlja radni odnos nema više svrhu, odnosno poslodavac može prekinuti radni odnos. Rešenja o ovoj oblasti moraju sadržavati i odredbe o zabrani zloupotrebe. Nov koncept zaštite prava (naročito kod društvenih preduzeća) nije adekvatna (v.č1.65 Predloga o osnovama radnih odnosa). 4. Zakonsko regulisanje kolektivnog ugovaranja Tržišni uslovi privredivanja zahtevaju da se precizno odrede osnovna pravila u pogledu kolektivnog ugovaranja. To nije slučaj sa naSim sadašnjim propisima. Posebno treba podvući da pomirenje, posredovanje i arbitraža nisu našli odgovarajuće mesto u našim propisima. To se mora ispraviti. Pomirenje, posredovanje i arbitraža moraju biti odredeni u odnosu na sporove u pogledu zaključenja, izmena i dopuna, pa i primene kolektivnih ugovora. Podela kolektivnih ugovora nije adekvata niti njihovi odnosi. U Predlogu zakona o osnovama radnih odnosa se ne predviđaju "pojedinačni" kolektivni ugovori. To odgovara Cinjenici da su predviđ ni republičkim zakonom, ali da ih praksa nije prihvatila. Kao ilusti aciju nedogradenosti koncepcije kolektivnih ugovora možemo uzeti i naziv "pojedinafni" kolektivni ugovori - umesto da se zovu preduzetni ili kolektivni ugovori kod poslodavca. Kolektivni ugovori na nivou preduzeća, odnosno kod poslodavca, su poznati, mogući i pod ocredenim pretpostavkama potrebni. Medutim, njihova funkeija i opravdanost zavisi od koncepta kolektivnog ugovaranja, čak i od ukupnog koncepta regulisanja radnih odnosa. Najnoviji Predlog zakona o osnovama radnih odnosa predviđa mogućnost zaključenja kolektivnih ugovora kod poslodavca. Umesto da osnov kolektivnog ugovaranja budu granski kolektivni ugovori, ili kolektivni ugovori na nivou rpeduzeća u skladu sa granskim, kod nas su opšti kolektivni ugovori najznačajniji, može se reći, osnovni. Ova koncepcija je logički izvedena iz organizaeije sindikata. Glavna tačka oslonca organizaeije sindikata je teritoiijalna organizovanost. Bilo bi pogodnije da je jedna od glavnih tačaka granska organizovanost. Autor ovih redova je prilikom reorganizovanja sindikata zastupao koncepciju po kojo bi granski sindikati imali novu pozieiju, tako da se jasno napusti koncepcija granskih sindikata kao ztv. "oblika delovanja I '. Po inerdji je sačuvana ranija koncepcija organizovanja granskih sindikata. Pojava nezavisnih sindikata je pokazala postojahje potrebe drugačije uloge granskih sindikata, drugačije od ranijeg koncepta. Sve ovo svedoči o potrebi preispitivanja koncepta kolektivnih ugovora, koji je sadržan u sadašnjem zakonodavstvu. SadaSnji koncept kolektivnih ugovora je uveliko koncept đržavnog zakonodavstva, a ne specifičnog autonomnog zakonodavstva u oblasti radnih odnosa. Opšti kolektivni ugovori 1 su koncipirani tako da predstavljaju kolektivne ugovore na osnovu kojih se zaključuju ostali kolektivni ugovori, ali i da se opšti kolektivni ugovori primenjuju neposredno. To je sa jedne strane dobro, kao minimum garaneija, ali na drugoj strani se

230

Prof, dr Vlajko Brajić, profesor Pravnog fakulteta u Beogradu i dopisni član SANU