Pravo i privreda

precizna, a i veća od potrebnih. Uostalom ove odredbe su bile i predmet spora pred Ustavnim sudom. Prema važećim zakonskim odredbama uslovi za štrajk su ispunjeni kada je ispoštovana procedura, a s obzirom na neadekvatna rešenja u pogledu mirnog rešavanja sporova nije jasno kada su ispunjeni uslovi za najavu, a potom i za sprovođenje štrajka. Zbog toga kod nas nije lako utvrditi kada je štrajk zakonil, a kada nije. Pravila sadržana u zakonima o štrajku kod nas se zasnivaju na iskustvu i pravilima koja su bila uspostavljena u vezi sa tzv. obustavama rada za vreme važenja Zakona o uđruženom radu. Ta praksa se svela na pravilo da je obustava rada mogla da se dogodi bilo kada i bilo iz kojih razloga. Skoro svaka obustava rada je bila "uspešna". Pravila o Strajku u uporednom pravu su skoro obrnuta od pomenulih. Štrajk je zakonit samo pod propisanim uslovima, a uspeh štrajka zavisi od niza faktora, a u velikoj meri zavisi od dobre procene i odgovarajuće taktike, kao i od objektivnih uslova. Strajk mora u osnovi biti regulisan kao sredstvo opravdanog pritiska na poslođavca. ReSenja iz uporednog prava ovde mogu poslužiti u znatnoj meri, kao orijentacija za zakonsko regulisanje štrajka. Ograničenja moraju biti minimalna, i zaista samo u opšteprihvaćenim uslovima, u smislu medunarodnih normi i pozitivnih iskustava iz uproednog prava. Uporedno - pravno iskustvo pokazuje da stroga pravila ne utiču na smanjenje štrajkova. 7. Zakonske odredbe o zapošljavanju U zakonima o radnim odnosima su, kao što je poznato, sadržane odredbe o zapošljavanju. Postoje ved dugo kod nas i posebni zakoni o zapošljavanju i ostvarivanju prava nezaposlenih lica. Ove zakone bi trebalo nazvati zakonima o organizaciji službe za zapošljavanje i pravima nezaposlenih lica. Ranije su zakoni o zapošljavanju koncipirani kao da reguliSu sve odnose koji se tiču zapošljavanja. To ne mogu ostati. Neka pitanja kao što su ona koja se liču prava iz socijalnog osiguranja bi trebalo tako i označiti, i na odgovarajući način regulisati, možda u drugom zakonu. 8. Adekvatno zakonsko regulisanje 1 primena zakona Za tržišne uslove privredivanja adekvatna zakonska regulativa je ona koja omogućava slobodu ugovaranja. U našim uslovima zakonodavstvo ima ulogu zaštitnih normi 1 garantovanja osnovnih prava po osnovu rada. Zakonska regulativa u ovoj oblasti je uslovljena i dosađašnjim razvojem i ranije ostvarivanim pravima. Dali, i u pogledu kojih pravo, treba izvršiti restrikciju, krupno je pitanje i zavisi od mnogih okolnosti, ali i od snage sindikata. Eliminisanje samoupravnih prava je npr. izvršeno, ali nije prihvatljivo da nije adekvatno, ili nikako, rešeno pitanje participacije radnika u upravljanju. Za adekvatno regulisanje je bitna procena ekonomskih uslova, ukupnih odnosa i snaga sindikata. Treba imati u vidu da poslodavci, sindikati i đržava nemaju-iste interese i da je neophodno obezbediti mehanizam za uskladivanje ovih interesa. Ako odnosi nisu adekvatno regulisani, onda je primena regulativa u oblasti radnih odnosa otežava. Međutim, čak i adekvatni propisi mogu ostati neprimenjeni ako pretpostavljeni odnosi ne postoje, odnosno ako bitni uslovi za njihovu primenu nisu obezbedeni. Pre svega ako tržišni uslovi ili drugi pretpostavljeni uslovi ne deluju u bitnim odnosima, zakoni neće biti primenjeni. Od zakona o udruženom radu npr. do danas važi pravilo da se odmor u toku rada mora organizovati tako da se ne prekida rad, ako se radi sa strankama.

232

Prof, dr Vlajko Brajić, profesor Pravnog fakulteta u Beogradu i dopisni član SANU