Pravo i privreda

viška" koji su i najbrojniji. Radniku se ne može ponuditi jeđno od prava iz člana 24. Zakona o radnim odnosima, pre nego što se sprovede postupak i konačnom odlukom utvrdi da je prestala potreba za njegovim radom (rešenje Rev. 2369/93 od 8. 07. 1993. godine). Taj postupak se mora individualizirati donošenjem posebne ili skupne odluke za svakog radnika, tako da kolektivna odluka u vidu spiska objavljenog na oglasnoj tabli poslodavca nije dovoljna (presuda Rev. 4472/92 od 8. 01. 1992. godine). Treba naglasiti da radnik ne može uspešno pobijati odluku o obezbeđenju prava iz člana 24. Zakona o radnim odnosima, ako prethođno nije pobijao odluku kojom je utvrđeno da je prestala potreba za njegovim radom (rešenje Rev. 281/91 od 11. 02. 1993. godine). Dve kategorije radnika uživaju posebnu zaštitu: invalid! i ostala zaštićena lica. Invalid! mogu biti proglašeni "tehnološkim viškom" ali se prema njima ne mogu primeniti prava iz člana 24. Zakona o radnim odnosima, bez njihove saglasnosti (rešenje Rev. 2367/93 od 8. 07. 1993. godine). Mđutim, rezidualan prestanak radnog odnosa po članu 29. Zakona o radnim odnosima u vezi člana 22 Zakona o zapošljavanju, važi i za invalide. Ostala zaštićena lica su određena kolektivnim ugovorom. Njihova zaštita je potpunija, jer se na njih ne odnose propisi o rezidualnom prestanku radnog odnosa. Ali, ako se ova lica saglase da se propisi o prestanku potrebe za njihovim radom primene, ne mogu se pozivati na pogodnosti koje im inače pripadaju (presuda Rev. 4653/93 od 19. 01. 1994. godine). 6. Radno vreme, odmori, odsustvo Preraspodela radnog vremena mogućna je i u kraćim periodima (na primer seđmično ili mesečno) a ne samo za godinu dana. Međutim, i tada se mora doneti odgovarajuća odluka pa usmeni nalozi nisu dovoljni (presuda Rev. 1058/93 od 1. 04. 1993. godine). Ukoliko se radniku ne omogući korišćenje slobodnih dana zbog preraspodele radnog vremena, isplaćuje mu se zarada na osnovu prekovremenog rada (rešenje Rev. 4241/92 od 24.12.1992. godine). Radnica može i zbog porodiljskog odsustva iskoristiti ceo godišnji odmor iz prethodne godine u prvoj polovini naredne godine (rešenje Rev. 1883/93 od 27. 05. 1993. godine). Radniku koji u godini penzionisanja nije imao godinu dana rada, pripada pravo na srazmerni godišnji odmor (rešenje Rev. 152/93 od 18. 02. 1993. godine). Vreme sankcija Saveta bezbednosti OUN uvelo je još jedan oblik odsustva: nevoljno plaćeno odsustvo. Treba skrenuti pažnju da radnik može biti upućen na ovo odsustvo samo ako su sankcije uticak na obim njegovih poslova (rešenje Rev. 4633/93 od 19. 01. 1994. godine). 7. Zarade i druga lična primanja Sporovi iz ove oblasti karakteristični su po tome što jedino oni nisu uslovljeni prethodnom internom zaštitom (rešenje Rev. 1124/93 od 8. 04. 1993. godine). Osnovica zarada je cena rada koja se odreduje kolektivnim ugovorom, zavisno od radnog mesta, složenosti, odgovomosti i uslova rada (rešenje Rev. 4844/92 od 20. 01. 1993. godine). Umanjenje cene rada zbog neuspešnog ili nesavesnog rada, nije uskraćivanje već neostvarivanje zarade (presuda Rev. 3698/93 od 10. 11. 1993. godine). Posle ukidanja zajamčenog ličnog dohotka, radnici koji su to pravo stekli, ostvaruju pravo na najnizu cenu rada, odnosno najnižu neto zaradu (presuda Rev. 4396/93 od 30.12. 1993. godine). Ostala lična primanja kao što su naknada zarade, regres za godišnji odmor, jubilama nagrada, otpremnina, troškovi prevoza i dr. radnik ostvaruje u skladu sa kolektivnim ugovorom, a kad je reč o naknadama, i zakonom.

238

Dr Zoran Ivošević, sudija Vrhovnog suda Srbije