Pravo i privreda

Ovde je reč o novčanom potraživanju pa radnik ima pravo i na zateznu kamatu, odnosno naknadu inflatorne štete, u smislu člana 278. stav 2. i člana 190 Zakona o obligacionim odnosima (presuda Rev. 2829/92 od 22. 10 1992. godine). 8. Udaljenje radnika Udaljenje radnika sa rada ili radnog mesta nije disciplinska mera, već privremena, akcesorna mera prevencije kojom se ne prejudicira odgovornost za učinjenu povredu radne obaveze ( presuda Rev. 3095/92 od 27. 08. 1992. godine). Pri oceni zakonitosti ove odluke sud ispituje da li postoje zakonom utvrdeni razlozi za suspenziju a ne da li je radnik učinio povredu radne obaveze i da li je kriv za njeno izvršenje (presuda Rev. 3327/93 od 24. 11 1993. godine). Okolnosti i uslovi za primenu razloga udaljenja utvrduju se kolektivnim ugovorom samo kad je potrebno da se bliže opredele neodredeni pojmovi u zakonskim odredbama, (presuda Rev. 3327/93 od 24. 11. 1993. godine). 9. Disciplinska odgovornost Disciplinska odgovornost je samostalna i nezavisna od krivične i drugih pravnih odgovornosti (rešenje Rev. 2269/92 od 10. 09. 1992. godine). Upravo zato parnični postupak u kome se ocenjuje zakonitost disciplinske mere ne zavisi od krivične, osim u slučaju donošenja osuđujuće krivične presude koja vezuje parnični sud u pogledu postojanja krivičnog dela i krivične odgovornosti, u smislu člana 12. stav 3. Zakona o parničnom postupku. Otuda, u sporu o zakonitosti disciplinske mere, sud nije vezan presudom kojom se optužba odbija, rešenjem o obustavi krivičnog postupka, zbog odustanka javnog tužioca (presuda Rev. 3060/93 od 30. 09. 1993. godine) i oslobađajućom presuđom (presuda Rev. 2905/93 od 14. 09. 1993. godine). Radnje povrede tiču se klasične nediscipline (odbijanje radnih zadataka, izazivanje nereda, prouzrokovanje manjaka, nesavestan rad, prisvajanje sredstava itd.), ali se, sve više odnose i na nove oblike nediscipline kao što su: politička zloupotreba štrajka (presuda Rev. 4156/92 od 8. 01. 1993. godine). Nelojalna konkurencija (presuda Rev. 4536/92 od 8. 01. 1993. godine). Zloupotreba bolovanja (rešenje Rev. 573/93 od 4. 03.1993. godine i si.). Ima i slučajeva zloupotrebe pozivanja radnika na disciplinsku odgovornost, najčešće zbog javne kritike rukovodilaca (rešenje Rev. 2084/92 od 4. 06. 1992. godine). Disciplinska odgovornost nije striktno vezana za mesto i vreme rada pa radnik može učiniti povredu radne obaveze i van radnog ambijenta i vremena (presuda Rev. 3522/92 od 29. 11. 1992. godine). Ona je, u izvesnom smislu, strožija od krivične odgovornosti, jer se disciplinski odgovara i za rađnju sa neznatnom društvenom opasnošću koja isključuje postojanje krivičnog dela (presuda Rev. 4088/93 od 30. 12. 1993. godine). Ali, postoje i osnovi za isključenje povrede radne obaveze. To su; legitimno odbijanje radnog zadatka (presuda rev. 1421/93 od 29. 04.1993. godine), neizvršavanje protivzakonitog naloga (presuda Rev. 2708/93 od 4. 08. 1993. godine), neprincipijelna zabrana (presuda Rev. 3174/92 od 15. 10. 1992. godine), stanje nužde (rešenje Rev. 4457/93 od 6. 01. 1994. godine) i si. Osnov disciplinske odgovornosti je krivica, a kriv može biti samo radnik sposoban za rasuđivanje (rešenje 1403/93 od 29. 04. 1°93. godine). Neuračunljiv radnik ne može biti proglašen krivim (presuda Rev. 4397/93 od 30.12. 1993. godine). Krivicu radnika čini umišljaj ili nehat ali je dovoljan nehat (presuda Rev. 348/93 od 18. 12. 1993 godine). Za izricanje mere prestanka radnog odnosa potrebna je krivica u stepenu namere ili krajnje nepažnje (rešenje Rev. 1582/93 od 13. 05. 1993. godine). Disciplinsku odgovornost isključuje stvarna zabluda (presuda Rev. 4572/93 od 26. 01. 1994 godine).

239

NOVA SUDSKA PRAKSA U RADNIM SPOROVIMA