Pravo i privreda

1204/93 od 15. 04.1993. godine). Kad poniSti meru, sud nalaže i uspostavu pređašnjeg stanja. Kod nezakonitog prestanka radnog odnosa to je vraćanje na rad. Reintegracija rađnika može biti i samostalan zahtev, ukoliko se vezuje za suspenzivno dejstvo prigovora o kome se ćuti ili za zastarelost vodenja disciplinskog postupka (presuda Rev. 4672/93 od 19. 01. 1994. godine). Ako radnik učini težu povredu radne obaveze koja povlači obligatno izricanje prestanka radnog ođnosa pa mu buđe izrečena druga mera, sud u odluci disciplinskog organa treba da poniSti samo iskaz o meri a ne i iskaz o odgovornosti (regenje Rev. 2526/93 od 15. 07. 1993. godine). 10. Odgovornost za štetu Odgovornost za štetu po propisima o radnim odnosima ima tri smera. Prvi smer tide se odgovornosti poslodavca za gtetu koju pretrpi radnik. Sporovi o ovoj odgovornosti svrstavaju se u đve grupe; u prvoj su slučajevi odgovornosti zbog povrede prava radnika, a u drugoj, slučajevi odgovornosti zbog povrede ili profesionalne bolesti samog radnika. Odgovornost za Stetu zbog povrede prava radnika zasniva se na pretpostavljenoj krivici poslodavca, a osnov te odgovornosti je nezakonita odluka o prestanku radnog ođnosa, rasporedivanju, udaljenju i si. odnosno povreda nekog prava iz rađnog ođnosa (presuda Rev. 2793/02 od 1.10.1992. godine). Pretpostavka krivice je oboriva pa preduzede može dokazivati da za Stetu nije krivo. Tako poslodavac koji nije znao ili mogao znati da radnik, zbog duševne bolesti nije u stanju da shvati znadaj svojih radnji i upravlja svojim postupcima, nije odgovoran za Stetu zbog prestanka radnog odnosa usled izostajanja radnika s posla (regenje Rev. 2118/93 od 22. 06. 1993. godine). Povreda prava može da dovede do naknade materijalne ali i nematerijalne Stete (regenje Rev. 4514/92 od 14. 03. 1993. godine). Naknada materijalne Stete odreduje se u visini izostale zarade i drugih primanja iz radnog odnosa, koje bi radnik ostvario da mu pravo nije povredeno (presuda Rev. 151/93 od 25. 12. 1993. godine). Ako se ta gteta ne može precizno utvrditi, odreduje se po slobodnoj oceni (presuda Rev. 1016/93 od 1. 04. 1993. godine). Naknada nematerijalne štete dosuđuje se kad je povreda prava takva da izaziva poremećaj psihičke i emocionalne ravnoteže (Sikana, malicioznost, zloupotreba i si.), koji opravdava odredivanje ove naknade u smislu člana 200. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima (regenje Rev. 4514/92 od 11. 01. 1992. godine). Odgovornost za gtetu zbog povrede ili profesionalne bolesti samog radnika, zasniva se na riziku ili pretpostavljenoj krivici. Rizik se angažuje kad gteta nastane usled opasnih stvari ili delatnosti, a pretpostavljena krivica kad Steta nastane iz drugih razloga. U prvom slučaju, uzročnost se pretpostavlja, a u drugom, dokazuje. Kad je jedna rađnja izazvala niz štetnih posledica, gtetnik početne štete odgovara i za potonju gtetu ako je ona nastala kao posledica zbivanja koje je, po redovnom toku, sledilo prvobitnu Stetu, pod uslovom da ona nije izazvana svojstvima oštećenog, viSom silom, slučajem ili radnjom trećeg lica (regenje Rev. 1882/92 od 25. 06. 1992. godine). Odgovornost poslodavca za ovu Stetu isključuje radnja oštećenog, radnja trećeg lica i viga sila. Odgovornost može biti i podeljena. Povreda na poslu je defmisana propisima penzijskog i invalidskog osiguranja. To su udari ili padovi izazvani na radu ali i na službenom putu, redovnom putu od kuće do posla i natrag i u drugim slučajevima za koje zakon vezuje fikciju postojanja ove povrede. Svaka povreda radnika za vreme službenog puta smatra se povredom na radu u pogledu ostvarivanja prava iz zdravstvenog, penzijskog i invalidskog osiguranja, ali ako je tu povredu prouzrokovalo treće lice, oStećeni ne može ostvariti naknadu Stete od poslodavca kod kojeg radi (presuda Rev. 461/93 od 25. 02. 1993. godine). Poslodavac ne odgovara za gtetu zbog povrede koja nastaje na redovnom putu od posla do kuće i natrag, ukoliko ona nije izazvana krivicom ili opasnom stvari, odnosno opasnom delatnoSću poslodavca, bez obzira Sto se ona po propisima o zdravstvenom, penzijskom i invalidskom osiguranju, smatra po-

241

NOVA SUDSKA PRAKSA U RADNIM SPOROVIMA