Pravo i privreda

vredom na radu (presuda Rev. 2178/93 od 24. 06. 1993. godine). Radnik može podneti tružbu radi naknade Stete tek po proteku roka od 30 đana od podnošenja zahteva poslodavcu da se o naknađi postigne sporazum. U odsustvu ove procesne pretpostavke, sud će prekinuti postupak i radnika uputiti da podnese takav zahlev, s tim što će nastaviti postupak po isteku roka od 30 dana (rešenje Rev. 3571/92 od 19. 11. 1992. godine). Dugi smer je odgovornost radnika za štetu koju prouzrokuje poslodavcu. Radnik odgovara samo za štetu koju pričini namerno ili iz krajnje nepažnje (rešenje Rev. 2079/93 od 24. 06.1993. godine). Za štetu usled obične nepažnje, radnik ne odgovara. Ako štetu prouzrokuje više radnika a njihovi se uđeli ne mogu tačno utvrditi rađnici štetu naknaduju u jednakim delovima. Ukoliko je Steta nastajala u odredenom periodu, jednaki udeli se utvrduju srazmerno vremenu koje je svako od tih radnika u tom periodu proveo na radu (reSenje Rev 2079/93 od 24. 06. 1993. godine). Treći smer je odgovornost poslodavca za štetu koju radnik prouzrokuje trećem lieu. Treće lice je svako fizičko i pravno lice. Ali tu spadaju i drugi radnici istog poslodavca (presuđa Rev. 4662/92 od 14. 01. 1993. godine). 11. Prestanak radnog odnosa Radniku može prestati radni odnos: uz njegovu saglasnost, bez njegove saglasnosti i po sili zakona. Radniku prestaje radni odnos uz njegovu saglasnost na osnovu njegove izjave o raskidu radnog odnosa i na osnovu sporazuma sa poslodavcem. Odluka o prestanku radnog odnosa na osnovu izjave radnika ima deklaratoran karakter pa radni odnos prestaje i bez odluke o tome (presuda Rev. 3768/92 od 3. 12 1992. godine). Sporazum o prestanku radnog odnosa može biti sadržan i u ugovoru kojim se radni odnos zasniva (presuda Rev. 3123/93 od 7. 10. 1993. godine). Ako radnik traži da mu radni odnos prestane po sporazumu a bude doneta odluka o raskidu radnog odnosa pod povoljnijim uslovima od traženih, prestanak radnog odnosa ne treba poništiti, ali treba konstatovati da je prestao sporazumno (presuda Rev. 3151/92 od 15. 11. 1992. godine). Radniku prestaje radni odnos bez njegove saglasnosti po viSe osnova: dvanaest se primenjuje obligatno a đva, fakultativno. Česti slučajevi obligatnih osnova su vezani za odbijanje rasporeda. Taj osnov nastaje tek sa konačnošću odluke o rasporedivanju (presuda Rev. 4472/92 od 8. 01. 1993. godine). Ali i kad takva odluka postoji, osnova nema ako je odbijanje rasporeda usledilo zbog neposredne opasnosti po život ili zdravlje radnika (presuda Rev. 2719/92 od 1. 10. 1992. godine). Još češći su slučajevi neopravdanog izostajanja s posla najmanje pet uzastopnih radnih dana. Ovaj osnov viSe ne iziskuje vodenje disciplinskog postupka (rešenje Rev. 1542/93 od 13. 05. 1993. godine). Medutim, neopravdano izostajanje s posla s prekidima još uvek, po Opštem kolektivnom ugovoru, povlači vođenje disciplinskog postupka (presuda Rev. 695/93 od 4. 03. 1993. godine). Ima i slučajeva prestanka radnog odnosa zbog nepropisnog zasnivanja, ali u manjoj meri. Taj osnov treba razlikovati od prestanka faktičkog rađa koji može da usledi u svako doba i nefomalno, nezavisno od vremenskog limita od jedne godine (presuda Rev. 2834/92 od 20. 08. 1992. godine). Ostali osnovi se javljaju rede. Treba naglasiti da u ovu grupu spada i navršavanje radnog veka. To više nije osnov za prestanak radnog odnosa po sili zakona. Radni vek je jednak za muškarca i ženu, ali žena može otići u penziju pre muSkarca ukoliko želi (presuda Rev. 3240/92 od 5. 11. 1992. godine). U svim slučajevima iz ove grupe radni odnos prestaje tek kad odluka o tome postane konačna. Radnik koji bude odstranjen s posla pre odlučivanja o prigovoru, ima pravo da se vrati na rad nezavisno od zakonitosti donesene odluke (rešenje Rev. 683/93 od 11. 03. 1993. godine).

242

Dr Zoran Ivošević, sudija Vrhovnog suda Srbije