Pravo i privreda

zacije preduzeća u đruštvenoj svojini u potpunosti zapostavljen, Sto će izazvati ozbiljne socijalne i političke posledice. Medutim, u vezi sa dinamikom realizacije potrebe za izgradnjom novog zakonodavstva, čini nam se da treba istaći da niko ko je iole ozbiljan ne može smatrati da je preko nodi moguće uspostaviti tržišni model radnog prava. Moguće je to u formalno-pravnom smislu učiniti, ali se onda postavlja pitanje njegove realnosti. To bi bio tzv. kabinetski pristup stvaranju zakonodavstva koji bez kombinovanja sa evolucionističkim (empiričkim) ne može dati efekte. Ako je cilj da se razvije tržišna privreda u kojoj će se poslodavci baviti proizvodnjom i zapošljavanjem radnika na osnovu konkurencije sposobnosti i afirmacije slobode rada, a država vršiti socijalne funkcije onda se pravo kao sredstvo mora podesiti ostvarivanju ovog cilja. Normama radnog prava mora se, u odredenoj meri, tj. u onoj meri u kojoj je to moguće udiniti radnim pravom, afirmisati radnopravni status poslodavca na tržišnim principima i status radnika kao saradnika i partnera poslodavcu bilo u individualnom bilo u kolektivnom radnom odnosu. Naravno da se izgradnja zakonodavstva, koje de svojim dejstvom afirmisati ciljeve privredne reforme, ne svodi samo na pitanje primene tehnike, ved pre svega na pitanje prethodnog određivanja sadržine i kvaliteta normi. Izgradnja radnog zakonodavstva treba da otpočne donošenjem saveznog zakona o radnim odnosima dime bi se otvorio proces stvaranja jednog celovitog sistema radnopravnih normi. Sigurno je da se ceo ovaj posao mora temeljiti na normama sadržanim u odredbama Ustava od 27.04.1992. god. Donošenje zakona o radnim odnosima je obaveza saveznog parlamenta koja proizlazi iz Cl. 16. Ustavnog zakona za sprovodenje Ustava Savezne Republike Jugoslavije. Ova obaveza je vremenski limitirana i mora se izvršiti do 31. decembra 1994. god. Međutim, pored ove potrebe, koja je rezultat ustavnom normom utvrdene obaveze, treba istadi da postoji i društvena potreba, tj. neophodnost da se zakonodavstvo promeni i stavi u funkciju izgradnje tržišnog društva. Prema tome, potreba za donošenjem novog zakonodavstva proizlazi, s jedne strane, iz ustavne norme kojom je nametnuta takva obaveza i, s druge strane, iz društvene neophodnosti da se ostvaruje reforma ekonomskog i politidkog sistema. 11. Preciziranje teme Tema rada su pravni okviri za regulisanje radnih odnosa, a ne, dakle, i društveni okviri. Šta se podrazumeva pod pravnim okvirima? Po našem mišljenju pod pravnim okvirima se podrazumevaju pravni akti koji su u hijerarhiji pravnih akata vede pravne snage od akta odnosno akata koji se donose. Ovde je u pitanju donošenje zakona o radnim odnosima na nivou savezne države, odnosno republidkih zakona na nivou drzave dlanice. Sad se postavlja pitanje koji su to akti koje treba uvažavati u celokupnom postupku donošenja ovih zakona? Kad je u pitanju savezni zakon onda se radi o aktima kao šlo su savezni ustav i potvrdenim i objavljenim medunarodnim ugovorima, a kad je u pitanju republidki zakon onda se radi o saveznom ustavu, republidkom ustavu, potvrdenim i objavljenim medunarodnim ugovorima i saveznom zakonu. Prema tome, sa stanovišta naše teme postoje dve vrste pravnih okvira za regulisanje radnih odnosa i to ustavnopravni i medunarodnopravni okviri. 111. Ustavnopravni olrviri za regulisanje radnih odnosa 1. Pojam i podela Ustav ne utvrduje samo okvire nego i pre svega osnove za regulisanje radnih odnosa. Međutim, ovoj konstataciji treba dodati da se ustav pojavljuje i kao akt regulisanja rada i radnih odnosa, a samim tim i kao akt izgradnje radnog prava. Ustav se, dakle, pojavljuje u

249

PRAVNI OKVIRI UREĐIVANJA RADNIH ODNOSA