Pravo i privreda

dvostrukoj funkciji i kao akt regulisanja i kao akt koji utvrduje osnove i okvire za regulisanje dajufi pri tome zakonodavcu odredeni pravac i smer regulisanja. 1 Razume se da samo izuzetno ustav sadrži norme koje se neposredno primenjuju (all ih ipak sadrži) i da su vefina njegovih norm! apstraktne, načelne i formulisane na uopšten način. 2 Znači preovladuju norme koje se neposredno ne primenjuju već zahtevaju za svoju primenu zakonsku regulative Ustav ne sadrži samo osnove i okvire za regulisanje radnih odnosa od strane državnih organa nego i od strane drugih subjekata, kao što su organizacije, tj. udruženja subjekata radnog odnosa pa i sami subjekti radnog odnosa. Osnovi i okviri za regulisanje radnih odnosa nisu niSta drugo nego norme sadržane u odredbama ustava koje su, kao što je već rečeno, apstraktne, načelne i uopštene; Radi se o normama koje se zbog svog karaktera ne mogu neposredno primenjivati. Upravo zbog ovakvog karaktera ustavnih normi nameće se pitanje njihovog odnosa prema drugim normama kojima se reguliše rad i radni odnosi u kontekstu obezbeđenja ostvarivanja državnog i društvenog uredenja koncipiranog ustavom. Ustavne norme posvećuju pažnju radu i radnim odnosima tako što utvrđuje osnovne i opšte elemente; radnog odnosa, statusa subjekata radnog prava i institute radnog prava i Sto određuju nafin stvaranja drugih normi. Postavlja se pitanje, koje su to norme koje sadrže osnove i okvire za regulisanje radnih odnosa. Mi bismo bili slobodni da ih podelimo u dve grupe. U prvu grupu bismo svrstali norme u kojima su utvrdeni materijalno-pravni osnovi za regulisanje radnih odnosa. Ova grupa normi je smeštena u odredbama koje se nalaze u prvom, drugom i trećem odeljku ustava. Radi se, u stvari, o normama u kojima su utvrdeni osnovi, okviri, principi, načela ili temelji jednog tržiSnog koncepta ne samo privrede i radnih odnosa, nego, mi bismo rekli i društva u celini. U drugu grupu mi bi smo svrstali norme kojima se određuje način regulisanja rada i radnih odnosa, a koje su, po našem mišijenju, formalno-pravne prirode. Osnovna funkcija ovih normi sastoji se u tome da omoguće da se zakonodavnim kao i drugim metodima donošenja normi koncept osnova i okvira radnog odnosa utvrdenog u navedenim odeljcima operacionalizuje zakonom i drugim aktima. U tom smislu ove norme određuju nadležnost za regulisanje, metod regulisanja i akte regulisanja, predmet, sadržinu i obim regulisanja i na taj način obezbeduju konkretizaciju osnova i pravac regulisanja utvrden prvom grupom normi. 2. Materijalno-pravni osnovi regulisanja radnih odnosa Ustav SR Jugoslavije u odredbama prva tri odeljka sadrži norme u kojima se utvrduju osnovi i okviri za regulisanje rada i radnih odnosa i odreduje pravac tog regulisanja. Osnovi su, u stvari, temeljne norme koje sadrže osnovne i opšte elemente radnih odnosa i institute u oblasti rada 1 radnih odnosa. U ovim normama je izvršen najveći stepen apstrakcije u regulisanju rada i radnih odnosa. ZaSto ove norme fine osnove i okvire za regulisanje radnih odnosa? Pa jednostavno zbog toga što zakonodavac i drugi donosioci normi, koje fine radno pravo, tj. subjekti koji izgraduju radno pravo moraju pofi od ovih normi, jer one samim tim što sadrže osnove predstavljaju polazište za normativnu izgradnju radnog odnosa. Ako donosilac normi hoće da ona dejstvuje, tj. da proizvodi valjana dejstva on mora uvažavati osnove utvrdene Ustavom. On, dakle, mora poštovati hijerarhiju koja postoji u pravnom sistemu, a

1 Dr. Miodrag Jovičić, O Uslavu, Beograd 1977. god. sir. 204-219; Zakon i zakonitost, Beograd, 1977. god. str. 55-80. 2 Ibid.

250

Prof, dr Borivoje Šunderić, profesor Pravnog fakulleta u Beogradu