Pravo i privreda

koja se zasniva na principu saglasnosti pravnih akata sa manjom pravnom snagom sa pravnim aktima sa većom pravnom snagom. Pošto je ustav akt sa najvećom pravnom snagom u pravnom sistemu to svi drugi akti moraju biti saglasni sa njim. Međutim, ove norme ne samo da predstavljaju osnovu zakonodavnog i drugih metoda regulisanja radnih odnosa, nego istovremeno predstavljaju i okvire, tj. odreduju granice jednog prostora u kome se donosilac zakonskih i drugih normi nože kretati. Izlazak izvan granica, tj. udaljavanje izvan ustavom odredenog prostora značilo bi narušavanje ustavom koncipiranog modela državnog i društvenog uređenja i utvrđenog položaja čoveka i gradanina. O kojim se to normama radi? Ovde se radi o normama koje bi se s obzirom na meru i blizinu njihovog uticaja na regulisanje radnih odnosa, te s obzirom na stepen njihove apstraktnosti i uopštenosti mogle grupisati u tri skupine. Manjeviše one su sve norme-načela ili norme-principi. Prava grupa normi predstavlja principe ili načela kojima su odredene karakteristike države i nalaze se u prvom odeljku. Radi se o sledećim principima: 1. vlast u SRJ pripada građanima koji je vrše neposredno i preko slobodno izabranih predstavnika; 2. SRJ je pravna država zasnovana na vladavini prava čije elemente čine; saglasnost zakona sa Ustavom, vezanost izvršne i sudske vlasti zakonom i da su slobode i prava čoveka ograničeni jednakim slobodama i pravima drugih i kada je Ustavom to utvrdeno; 3. vlast u SRJ je organizovana na načelu podele na zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast; 4. politički pluralizam je uslov i jemstvo demokratskog političkog poretka u SRJ; 5. SRJ je jedinstveno privredno područje, ima jedinstveno tržište i privredivanje u njoj se zasniva na zakonitostima tržišta; 6. SRJ priznaje i jamči slobode i prava čoveka i gradanina koje priznaje medunarodno pravo. Norme sadržane u ovom odeljku predstavljaju pravno i političko okruženje u kome treba da se izgrađuje pravni, politički, ekonomski i socijalni sistem zemlje. One, dakle, ne samo da određuju karakter i prirodu države nego i navedenih sistema. Polazeći od uloge države u stvaranju i sprovodenju normi radnog prava, kao i od toga da je radno pravo samo deo jedinstvenog pravnog sistema, koji je tesno povezan sa njegovim drugim delovima, to se jasno nameće značaj ovih normi za izgradnju radnog prava. One sadrže globalne pravne i političke pretpostavke za regulisanje rada i radnih odnosa. Druga grupa normi koje sadrže osnove za regulisanje radnih odnosa nalaze se u trećem odeljku ustava i tiču se ekonomskog uredenja. Ovde su utvrđena neka vrlo značajna načela za uspostavljanje i funkcionisanje tržišne privrede. Ustavotvorac je ove principe utvrdio tako Sto: 1. jamči slobodu rada i privredivanja; 2. jamči svojinu; 3. utvrduje da se preduzeća i drugi oblici organizovanja za obavljanje delatnosti ili usluga osnivaju, organizuju i povezuju slobodno i samostalno; 4. utvrduje da su privredni subjekti samostalni i ravnopravni na tržištu; 5. utvrduje da su uslovi privredivanja jednaki za sve na tržištu. Norme ovog dela ustava odnose se na osnovna ekonomska prava i slobode privrednih subjekata, njihovo organizovanje i funkcionisanje. Polazeći od toga da je rad, pre svega, ekonomska kategorija, kao i od toga da radni odnos predstavlja oblik vršenja rada i da je pretpostavka vršenja rada to su i ova načela od neposrednog značaja za izgradnju radnog prava. Za razliku od prve grupe normi ova grupa normi je posebnog karaktera, u smislu da ne poseduje toliki stepen opštosti kao prva grupa, i zbog toga je za neki stepen bliža zakonodavnoj regulativi. Ovaj deo sadrži i norme koje Stite ova načela. Neke od njih su ovlašćujuće a neke zabranjujuće sadržine. I na kraju poslednja treća grupa tzv. materijalno-pravnih normi nalaze se u odredbama koje čine sadržinu drugog odeljka koji je posvećen slobodama, pravima i družnostima čoveka i gradanina. U ovom delu ustavotvorac je, kako piše u članu 19, utvrdio slobode, prava i dužnosti kojima se obezbeduje ravnopravnost ljudi i gradana u Saveznoj Republici Jugoslaviji. Pravo na jednakost gradana je utvrdeno kao opšte načelo koje isključuje svaku diskriminaciju s obzirom na: nadonalnu pripadnost, rasu, pol, jezik, veru, političko ili drugo uverenje, obrazovanje, socijalno poreklo, imovno stanje i druga

251

PRAVNI OKVIRI UREĐIVANJA RADNIH ODNOSA