Pravo i privreda

što je potreba za regulisanjem određenih odnosa nastala kasnije (posle donošenja ustava) pod uticajem promena u đruštvu koje su uslovljene razvojem nauke i tehnike. 1 Primcnom ovog sredstva sve one funkcije koje nisu precizno dodeljene ni federaciji niti federalnuj jedinici prepuštaju se jednoj od njih. U većini federacija pretpostavka nađležnosti je ustavom utvrdena u korist federalne jedinice (SAD, Švajcarska, SR Nemačka, Austrija, Brazil, Argentina) a u manjem broju u korist savezne države (Kanada, Indija, Venecuela). Kad je u pitanju regulisanje rada i radnih odnosa da ova materija predstavlja, kako neki kažu, "tipičnu materiju koja se nalazi u mešovitoj nadležnosti federadje i federalnih jedinica" 2 . U nekim zemljama ova materija je u režimu paralelne nadležnosti (SAD, Austrija, Kanada, Australija, Švajcarska), dok je kod nekih zemalja u režimu konkurentne nadležnosti (Nemačka, Indija). Medutim, ima i zemalja u kojima je zakonodavstvo o radu u nadležnosti federalnog parlamenta (Meksiko, Argentina, Venecuela). (VidetirTrudovoe pravo, Enciklopedičeskij slovar, Moskva, 1979, str. 24-26; 51-53; i 223-225.) No, kad je u pitanju regulisanja rada i radnih odnosa treba naglasiti da se negde od sedamdesetih godina pa nadalje zapaža postepeno jačanje nadležnosti federacije u ovoj oblasti na račun nadležnosti federalnih jedinica. Ova tenđencija je, kako mnogi ističu, posledica privrednog razvoja, 3 koji predstavlja ujednačavanje uslova privredivanja, slobodno kretanje radne snage, jedinstveno regulisanje rađnih sporova, kao i jedinstven pristup režimu migracija radne snage. I na kraju ove uporedne analize da ukažemo da je oblast socijalnog osiguranja uglavnom u nadležnosti saveznog zakonodavstva, s tim što je u nekim zemljama ova oblast u celini (za slučaj starosti, bolesti, smrti, invalidnosti i nezaposlenosti) u nadležnosti savezne države, a nekim zemljama samo delimično (npr. penziono i osiguranje za slučaj nezaposlenosti ili samo za slučaj nezaposlenosti). Normativna funkcija za regulisanje rada i radnih odnosa, kao i socijalnog osiguranja prema Ustavu SR Jugoslavije je u zajedničkoj nadležnosti savezne države i republika članica. Naime, nadležnost je podeljena izmedu federacije i federalnih jedinica tako da federacija donosi osnove radnog zakonodavstva a federalne jedinice, polazedi od osnova, u skladu sa svojim potrebama i specifičnostima, de.taljnije i konkretnije ih razraduju i tako obezbeduju celovito zakonodavstvo za regulisanje rada i radnih odnosa. Prema tome, u jugoslovenskoj federaciji shodno Cl. 77. st. 1. tač. 5. materiju rada i radnih odnosa istovremeno regulišu i savezna država svojim zakonima i republike članice svojim zakonima. Ustavom je, dakle, prihvaćena paralelna nadležnost u regulisanju radnih odnosa i socijalnog osiguranja. Međutim, treba reći da je Ustav, kao što je to slučaj i u drugim federacijama, za regulisanje statusa određene kategorije zaposlenih lica predvideo isključivu nadležnost savezne države. Radi se o regulisanju statusa zaposlenih lica u organima i organizacijama SR Jugoslavije (Cl. 77. st. 1. tač. 10.). Naše je mišljenje da savezni zakonodavac ne mora u svom zakonu detaljno regulisati radni status ovih lica, već da može tzv. blanketnim normama omoguđiti primenu zakona federalne jedinice na režim radnih odnosa ovih lica. Postoje još neke materije iz oblasti rada i radnih odnosa koje prema odredbama Ustava spadaju u isključivu nadležnost federacije. Radi se regulisanju načina ostvarivanja odredenih prava, kao što su: pravo na materijalno obezbedenje za vreme privremene nezaposlenosti (Cl. 55), prava na

1 Dr. Miodrag Jovičić, Savremeni federalizam, op. cit. str. 152. 2 Ibid, sir. 182. 3 Dr. Miodrag Jovičić, Savremeni federalizam, op. cit. sir. 182.

254

Prof, dr Borivoje Šunderić, profesor Pravnog fakultela u Beogradu