Pravo i privreda

štrajk (Cl. 57.) i prava stvaraoca naučnih, umetničkih dela, naučnih otkrića i tehničkih izuma (čl. 53). Kad je u pitanju regulisanje načina ostvarivanja drugih prava zajemčenih u drugom odeljku Ustava ustavotvorac nije određio u Cijoj je to nadležnosti. U pitanju je regulisanje materija kao što su: prestanak radnog odnosa (Cl. 54), radnog vremena, zaštite na radu i posebne zaštite omladine, žena i invalida (CL 56), osiguranja zaposlenih (čl. 58), materijalne sigurnosti gradana nesposobnih za rad koji nemaju sredstava za život (Cl. 58), zaštite invalida (čl. 59) i zaštite zdravlja (čl. 60). Kod svih ovih materija Ustav ne utvrđuje Cijim zakonom se one regulišu, već upotrebljava izraz da se to čini "u skladu sa zakonom". Da bismo utvrdili u Cijoj su regulativnoj nadležnosti ove materije moramo primeniti sredstvo o pretpostavci nadležnosti. U čl. 6. st. 2. pretpostavka nadležnosti je utvrdena u korist republika članica. Naime, u ovom članu piše da je republika članica suverena u pitanjima koja nisu Ustavom (saveznim) utvrđena kao nadležnost Savezne Republike Jugoslavije. c. Sadržina i karakter saveznog zakona Ustavotvorac je saveznoj đržavi dodelio u nadležnost da donosi zakon o osnovima radnih odnosa. Sve ono što ne spađa u tzv. osnove regulišu države članice svojim zakonima. Norma sadržana u odredbi Cl. 77. st. 1. tač. 5. nameCe nekoliko pitanja. Prvo pitanje, koje je već postavljeno u javnosti a i u oblasti struke, tiče se sađržine i obima saveznog zakona, tj. domena zadiranja federacije u ovu oblast. U sađržinu ovog pitanja ulazi i pitanje da li je dobro odmerena nadležnost federacije u ovoj oblasti, tj. da li je u načelu dobro dimenzionirana nađležnost za regulisanje rada i radnih odnosa izmedu savezne države i republika članica. U vezi sa ovim pitanjima se postavlja i pitanje karaktera saveznog zakona. Da bi se dao odgovor na ova pitanja mora se prethodno dati odgovor na pitanje šta su to osnovi radnih odnosa. Šta je to, dakle, što savezni zakon treba da reguliše? U literaturi se često osnovi izjeđnačuju sa načelima ili principima. Međutim, nama se čini da je terrain "osnovni" po svojoj sadržini, a pre svega po svom smislu isti što i terrain "osnovni". Od toga da li će biti prihvaćeno prvo ili drugo shvatanje termina "osnovi" zavisiće domašaj saveznog zakonodavstva u ovoj materiji, pa samim tim i karakter saveznog zakona. Prema tome, sa stanovišta izgradnje sistema radnog zakonodavstva ovo pitanje nije terminološke prirode. Ako se prihvati stanovište prema kome osnovi znače isto što i načela odnosno principi onda bi savezni zakon imao karakter tzv. naCelnog zakona poznatog u ustavima nekih zemalja (npr. Austrije) odnosno karakter opšteg zakona poznatog u našem Ustavu iz 1963. god. Ovi zakoni sadrže opšla načela za regulisanje polazeći od kojih i na osnovu kojih federalne jedinice donose svoje zakone. Zajedničko ovim zakonima je i to da se ne primenjuju neposredno. Ovakvi zakoni ne stvaraju neke posebne zakonodavne probleme između savezne države i države članice. 1 One donose svoje zakone u skladu sa načelima utvrdenim u saveznom zakonu. Ima shvatanja, koja su Cini se opravdana, prema kojima naCelni zakoni, odnosno kod nas nekad poznati opšti zakoni u materijalnom smislu ne predstavljaju zakone, jer su isključivo upućeni na zakon države članice. 2 Čini se da su se državni poslenici koji se po prirodi posla have materijom zakonodavstva skoro približili ovom shvatanju. Međutim, uočljivo je da oni

1 Mustafa Kamarić, Odnos saveznog i republičkog zakona, str. 46. u publikaciji "Podela normativne funkcije između organa različitih političko teritorijalnih jedinica" Beograd, 1966. god. 2 Dr. Miodrag Jovičič, Savremeni federalizam, op, cit. str. 165.

255

PRAVNI OKVIRI UREĐIVANJA RADNIH ODNOSA