Rad ustavnog odbora Ustavotvorne skupštine Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca : II. Debata u pojedinostima o Nacrtu Ustava

XXI- sednica 28. februara 1921. godine.

139

pitanja. Izvolite čuti sada član 4'5., stari član 42. Ljubomir Jovanovič: Ja mislim, da ovako postupimo: da resimo, hoćemo li jedan, ili dva doma. Ako rešimo da hoćemo dva doma, onda ćemo prelaziti i usvajati član po član, ovako kako želi g. dr. Ninčić; a ako rešimo da bude jedan dom, onda moramo izabrati nekoga, koji će izraditi novu redakciju ovoga odeljka. Predsednik dr. M. Ninčić: Ja se slažem sa g. predgovornikom. Mi. ćemo kod ovoga člana 45. rešiti to pitanje: hoćemo li jedan ili dva doma. Ako većina odbora bude za jedan dom, onda ćemo izabrati jedan redakcioni odbor, ili poveriti starom redakcionom odboru da izradi novu redakciju. (Glasovi: Za to treba dati odmor, da se sporazumemo. Dajte četvrt sata ofdmora!) Gospodo, dajem pet minuta odmera. (Nastaje odmor.) (Posle odmora)• 'Plr erd s e dniik iSr. Momčilo Ninčić: Molim, gospodo, da nastavimo sednicu. Izvolite čuti čl. 45., stari čl. 42. Zastupnik sekretara Jovan Jovanovič (čita): »Narodno Predstavništvo sastavljaju Narodna Skupština i Senat. Narodna Skupština sastavljena je od 300 poslanika koje narod slobodno bira opštim, jednakim, neposrednim i tajnim glasanjem. Narodna Skupština bira se na 4 godine. Pravo biračko ima svaki državljanin po rodjenju ili prirodjenju, ako je navršio 21. godinu. Zakon će poimence označiti izuzetke od ovoga. Oficiri aktivni i u nedejstvu kao i podoficiri i vojnici pod zastavom ne mogu vršiti biračko pravo ni biti birani. Bliže odredbe o izborima propisaće se zakonom. Zakon će rešiti i o ženskom pravu glasa«. Predsednik dr. Momčilo Ninčić: Otvaram diskusiju o ovome članu. Ima reč g. GjonovićJovan Gjonović: Ja sam samo hteo da stavim pitanje na g. ministra za Konstituantu. Malo pre smo rekli, da pre nego li predjemo na diskusiju •o Narodnom Predstavništvu da bi se ministar za Konstituantu morao izjaviti, dali ostaje kod dva doma ili ne, jer će biti drugčija diskusija, ako budu dva doma, a drugčija će teći diskusija, ako bude jedan dom. Ako ministar u ime vlade primi da ostane jedan dom, skratiće se diskusija, a ako ostaje kod dva doma, onda treba da o tome raspravljamo. P r e d s e dn i k đr. Momčilo Ninčić: Ima reč g. ministar za Konstituanitu. Ministar za Konstituantu Marko Trifković: Gospodin Gjonović mi od jutros neprestano postavlja pitanja. Neka me izvini, ali ovo mu kažem onako u prijateljskoj nameri. Ja bih gospodina Gjonovića molio, da prvo učini jedan izvestan predlog, jer ako je za dva doma, ja bih ga molio . . . (Gjonović: Nisam za dva doma); Dobro! Vlada je podnela svoj predlog i ovako, dok ne padne drugi predlog, nemam razloga, da . odustanem od vladina predloga. Kad g. Gjonović podnese predlog, ja ću

se onda moći izjasniti; jer ako ste vi za dva doma, ■kako ja onda mogu odustati od predloga, koji je vlada podnelaPredsednik dr. Momčilo Ninčić: Ima reč g. Avramović. Mihajlo Avramović: Gospodo, mi se ne možemo složiti sa predlogom, imeno sa ovakvim sistemom izbora kako je u nacrtu vlade predložen. Mi smatramo, gospodo, da smo već odavna izašli iz periode kad su se mogli po ovom izbornom sistemu izbori vršiti i kad se moglo ovakvim izborima vršenim po ovom sistemu zadovoljiti. U ono vreme kad su bila u pitanju politička prava gradjana, kad su ona bila glavni momenti u političkom životu naroda, moglo je da se ide.na biralište u masu neorganizcvanih birača i da se tamo traži poverenje i da se traže glasovi radi odbrane i radi zajemčenja političkih prava gradjanskih. Moglo je tako da bude u tom periodu, jer je tada bilo glavno odbraniti i zajemčiti jednu stvar političke slobode, politička prava, i sve dotle dok su ta pitanja, dok su ta prava bila u pitanju, sve dotle ovakov sistem mogao je zadovoljavati i mogao je odgovarati svojoj nameni. Mi neprestano pominjemo i neprestano slušamo, kako su politička prava ujemčena, kako je to pitanje o političkim pravima rešeno, i voljni smo da verujemo, da su pitanja o političkim pravima i rešena. Ali, gospodo, mi sada imamo sasvim druga , pitanja po sredi i imamo sasvim druge mase pred sobom, kojima se obraćamo i od kojih tražimo poverenje, tražimo biranje i glasanje. Imamo mase diferencirane po interesima, po zanimanjima, imamo mase, koje dele duboko i široko njihovi privredni interesi. Nemoguće je, gospodo, danas otići pred te mase, sastavljene iz -bezbroj raznih interesa, predstaviti se njima i tražiti od njih, da one zaborave sve svoje interese i da se ujedine u jednom kandidatu, koji nema nikakove veze s tim raznolikim interesima i koji ne može imati nikakove veze. Zamislite, gospodo, jednu masu od deset hiljada gradjana, gde ima zemljoradnika, gde ima zanatlija, gde ima industrijalaca, gde ima trgovaca, gde ima radnika, gde ima slobodnih zanimanja, i zamislite tu masu sa tako raznolikim zanimanjima, sa tako raznolikim interesima, zamislite tu masu, da se ona treba da složi na" jednom kandidatu, koji s tim masama ne živi i nema s njima nikakove veze, čiji su interesi daleko od interesa mase. Zamislite tu jednu neprirodnost, da jedan kandidat treba u sebi da ujedini sve te interese i da predstavlja sve te interese! Što biva kod takvog izbornog sistema? Biva to, da kandidat ne predstavlja na kraju krajeva nijedan od onih interesa, kojima se obraćao da bude biran. Na kraju predstavlja sam sebe i nikoga više. Politički život, ne samo u našoj zemlji nego u celom svetu, u velike pokazuje neprirodnost takovoga izbornoga sistema.