Rad ustavnog odbora Ustavotvorne skupštine Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca : II. Debata u pojedinostima o Nacrtu Ustava

XXII. sednice 1. marta 1921. godine.

151

prenese u sam. Odbor, to ja mislim, da mi je dužnost, da jedno zasebno mišljenje, koje ja imam o ovom pitanju, branim ovde ostavljajući da u Ustavotvornoj Skupštini prosto glasam za ono, što bude Ustavni Odbor ovde svršio. Gospodo, o parlamentarnom režimu moramo] razmišljati. Razvitak parlamentarnih ustanova u Evropi 'e zaostao i mi nećemo biti u tom sretnom položaju, da u buduće prosto kopiramo ustanove sa zapada. Moraćemo se sami potruditi na njihovom do našanju i izgradnji. Nema sumnje, ja sam to naglasio u načelnoj debati, da parlamentarni sistem potrebuje iisavršeiije Onakav kakav funkcioniše danas u celo i Evropi, on je zamišljen još u XVIII. veku. A socijalne, i pravne, i psihološke, su promene uolike, đa je nesumnjivo-, da jedna ustanova iskombinovana pre 150 godina, ne može odgovarati potrebama, koje danas postoje. I ako bi parlamentarna vladavina evoluirala vrlo lagano, ako bi se usavršivala polako, kako je do sada bio slučaj, postala bi opasnost da jednoga dana parlamentarizam kao nepotreban i nepodoban da odgovara potrebama, da bude odgurnut na stranu. Ja smatram, da bi to bila velika šteta i veliki gubitak. I zato smatram, da oni,.koji parlamentarni režim vole i koji uvidjaju i njegove dobre strane, treba da se trude, da parlamentarni režim evoluira i da se usavršava, da postaje složeniji i sposobniji, da odgovori svim potrebama mnogobrojnim i društva i države.. Gospodo, parlamenat ovakav, kakav je danas zamišljen je pre 150 godina, ima svoje daleko poreklo i’ on je vrlo evoluirao u prvo vreme. Da se poslužim izrazom, koji je upotrebio jedan moj prijatelj u drugoj stvari. Jedan engleski parlamentarac sa početka 18. veka ne bi poznao parlamenat kad bi ga danas video. Parlamenat je postao kao- jedna staležna ustanova i tek pobedom buržoazije, koja se oslonila bila na seljačke i na radničke mase, on je 1832. godine u Engleskoj postao od prilike ovo što je- Gospodo, toj evoluciji -parlamenta kao ustanove ipredsedavala je buržoazija. Ona je pobedila, ona nije pobedila samo u svoje ime i svojom snagom, ona je pobedila, u ime mnogobrojnih seljačkih i radničkih redova, ■pa je onda a to se često dešava u istoriji pokušala da vlast koju je otela 1 u svoje ime i u ime svojih saveznika zadrži samo za sebe. Gospodo-, to stanje moglo je da traje neko vreme, ali to stanje ne može trajati stalno. I ako se buržoazija bude, dopustite mi da upotrebim jednu reč koja je malo neparlamentarna, zainatila da drži veću vlast, nego što joj pripada i po njenoj snazi i po njenoj ulozi u društvu, ona će, gospodo, izgubiti i ono na šta ima pravo. Parlamenat se mora adaptirati novo stvorenim prilikama i okolnostima. Go-spodo, tu težnju za nekom transformacijom opažamo mi u celoj Evropi, i u poslednje doba se opaža mnogo lakše nego ranije. Predloži, koje su ovde podneli zemljoradnička

stranka i Jugoslavenska pučka stranka, nisu ništa novo što nam treba. Izraz te želje opažamo na drugim mestima, u drugim zemljama, u onim sovjetima, u onom sovjetskom uredjenju, pa onda u onom privrednom parlamentu -o kome se mnogo- govorilo itd. Ja, gospodo, tu težnju i razumem i odobravam, i što se mene tiče ja je i delim. Ja samo hou da skrenem pažnju, da ja ne mogu ni u kom slučaju ići onako daleko kako ovde već idu, da ne kažem gospoda komunisti nego kako već idu gospoda iz zemljoradničke i gospoda iz jugoslavenske pučke stranke, ne mogu ići zato, što, i ako postoji, i ako je potreba nesumnjiva da se parlamentarna vladavina usavršava, mi još kako je maločas lepo spomenuo g. D'.vac same naziremo šta bi to novo moglo bit' al ■lemamo jasnu predstavu, niti bismo mogli stvorili jednu konstrukciju sigurnu, za kom bismo znaj; kakve bi sve persekucije u društvenom, pravnom i porečkom životu imali. 1, gospodo, onda kad nailazimo na jedan put, ikoji je nov, na kome još nikoga nismo videli, da je uspeo mi moramo biti veoma oprezni. Ako smo za evoluciju parlamentarnog režima onda to treba da bude evolucija, a formula je evolucije, da se nova sadržina meće u stare forme, znači, da ovo, novo što budemo tražili moramo 1 ga tražiti što bliže onome što nam je već poznato, moramo probati- Socijalni i politički problemi tako su kompleksni da nema ljudskoga uma koji može iskonstruisati čitav jedan sistem pa da zna kakve će sve posledice on u praksi imati. Tu se, gospodo, uspeva samo probom i samo probanjem, a kad se proba onda se ne srne daleko ići. I ja gospodo, i ako sam, što se mene lično tiče, voljan, da pomognem ove napore, koje pokazuju gospoda zemljoradnici i gg. iz jugoslavenske pučke stranke, sa kojima se malo pre složio g. Divac, ja ■ću to biti u jednoj mnogo opreznijoj formi, i što se mene lično tiče, i ja ću u tom pogledu nešto i predložiti, ali mislim da to učinim onda kad dodju prela zna ustavna naredjenja na dnevni red. Treba i na taj način da pokažemo, da ne mislimo stvoriti nešto, što je definitivno i što nećemo promeniti nego da probamo da idemo jedan korak napred, a da nećemo da pravimo nikakav skok ka nepoznatom.Gospodo, ja sam, medjutim-, i sem toga i sem te potrebe, koju osećam da se Parlamenat ovakav, kakav postoji, dopuni još nečim novim, ja sam i za samu političku skupštinu da bude dvodomna. Ne samo da ja'mislim, da parlamenat treba da dobije jedan nepolitički organ nego mislim da i onaj deo parlamenta, koji je par ekselans politički treba da bude sastavljen iz dva doma. Razlozi zato moje mišljenje su principijelni i politički. • Principijelni su ovi. Pre svega, gospodo, vlast politička, koju Parlamenat ima, vrlo je velika. (Dr. Sima M a r k o v ’ć: ГГ о pokazuje »Obznana«).' i»pbiznana« je parlamentova, jer on drži i ministra i vladu, koja je izdala »Obznanu«. (Dr. Sima Markovič: Nije). Ja bih imao l najviše razloga, da kažem nije naše, ali