Rad ustavnog odbora Ustavotvorne skupštine Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca : II. Debata u pojedinostima o Nacrtu Ustava

42

Stenografske beleške

bez obzira na učinjenu političku krivicu? Uvek u" onome slučaju, kad je neko sem političke krivice učinio i drugu krivicu, koja se kazni po zakonu smrću, on će biti tužen i izveden pred sud za tu krivicu po krivičnom zakonu, koja nema nikakve veze sa njegovom političkom krivicom. Ne znam, dakle, zašto bi se uopšte ta odredba unosila u Ustav i vezivala sa političkim krivicama, nego jedino svakako zato da se onima, koji učine političku krivicu, a želi se da se kazne smrću, da se tim ljudima na neki način doda još i neka druga krivica koja će učiniti da oni odu na smrt. Zbog toga, gospodo, ja smatram od dve stvari jednu: ili treba ostaviti prema vašem shvatanju da ima smrtne kazne i za politiSlce krivice, i onda to reći jasno i otvoreno,, ili ćete doneti odredbu da se ukine smrtna kazna za sve političke krivice i onda je i ovaj posljednji stav nepotreban. Sa ovih razloga, gospodo, ako- ostajemo- pri tome da se smrtna kazna ne može ustanoviti za političke krivice, onda je neophodno potrebno da se izbaci ova poslednja rečenica, u kojoj je rečeno*, da se kažnjava smrću onaj koji je už političku krivicu učinio delo druge vrste koje se po krivičnom zakonu kažnjava smrću. Predsednik dr. Momčilo Ninčić: Ima reč g. Dulibić. Dr. Ante Dulibić: Gospodo, ja neću govoriti opširnije o smrtnoj kazni, jer to je jedno pitanje koje je sporno u literaturi i- u zakonodavstvu. Svakako samo hoću da naglasim, da ćemo mi glasati za ukinuće smrtne kazne. Zato bih ja molio gospodina predsednika da kad bude stavljao na glasanje član 9. da stavi na glasanje najpre prvi stav ovoga člana i da izvoli uzeti u obzir naše stanovište, kako mi ne bismo bili prisiljeni na glasanje protivu nečega, zašto bismo inače glasali, jer bismo inače morali glasati protivu celoga ovoga člana, dok medjutim za jedan najveći deo toga člana mi bismo po našem stanovištu glasali u prilog njegovu. Stoga ja bih molio gospodina predsednika, da najpre stavi na glasanje prvi stav ovoga člana, »da se smrtna kazna ne može ustanoviti za čisto političke krivice«, pa za tim da stavi na glasanje dalje stavove ovoga člana. Čast mi je dalje-predložiti, da se drugi i treći stav ovoga člana potpuno izbrišu, jer po mome mnenju može nastati jedna velika zbrka u tome pitanju, ako ti stavovi ostanu. Naime, ovde se govori o »čisto političkim zločinima«, a mi nemamo još ni u literaturi ni u praksi tačno razjašnjeno, šta je to »čisto politički zločin«. Prema stilizaciji drugoga i trećega stava izgledalo bi da je ovde u pitanju atentat dakle umorstvo, ma da se ovde govori samo o vladaocu, te bi značilo da umorstvo koje je učinjeno iz čisto političkih motiva, da je to čisto politička krivica. Ja kažem Ustav tako sh'vata.’ On kaže: »Smrtna se kazna ne može ustanoviti za čisto političke krivice. Izuzimaju se slučajevi izvršenja ili pokušaja

atentata na ličnost Vladaočevu i za članove Kraljevskog Doma«. To znači i može značiti, da zakonodavac predvidja i misli, da i umorstvo Vladara, da je politički zločin. Meni se čini, da iz celog teksta samo to izlazi. Ja bih dakle predložio, da se drugi i treći stav ovoga člana iz-briše, pošto daje tumačenje koje može biti monstruozno. Treći stav ovoga član glasi: »Izuzimaju se sem toga i slučajevi, kojima je uz čisto političku krivicu učinjeno još neko kažnjivo delo . . .« Ovaj treći stav poništava potpuno svu važnost onogai prvoga stava, jer izuzeti političke zločine, koji nisu učinjeni, i koji ne dovode do konkretnog dela izuzev tih slučajeva, koji se učine rečima ili štampom, a da nije došlo do' konkretnog izvršenja dela, izuzeti te slučajeve, onda uopšte nije čisto politička krivica. Ja mislim, da.je dovoljan član 8. koji govori, kako se ta kazna može ustanoviti, da je dosta, pošto se u članu 9. kaže, da se smrtna kazna ne može ustanoviti, za političke krivice. Onda će sud i pravnici praktičari, kad je do'šo pred sud čisto politički zločin videti da li je politički zločin ili ne, Zato sam slobodan predložiti, da se drugi i treći stav ukine, a prvi stav /ovoga člana stavi na glasanje u smislu ovoga predloga, da se smrtna kazna u opšte isključi. Dr. Matko Laginja: Gospodo, ja bi bio protiv svake smrtne kazne. Pošto imam dužnost da zastupam nacrt Ustava Narodnog Kluba i pošto smo već u predjašnjoj sednici stvorili formulu predlog da se sve ove ustanove uzmu onako, kako ih u članu 4. nacrta Ustava predlaže narodni Klub, to držim da bi bilo suviše, da se s obzirom na sastav ustavnog odbora, da se pri svakom članu, odnosno pri svakom delu pojedinih članova, ima podneti formalni predlog. Ograničiću se stoga samo na jednu refleksiju, koja netraži sa spomenutih razloga posebno glasovanje, ali na koju mi je čast svratiti pozornost g. ministra pravde, da on nebi u vlastitom interesu dao dometnuti u ovaj član 9. u drugi stav posle reči: »Članovi Kraljevskog Doma«, da se bar jedna velika krivica otme iz teksta zakona, pošto na žalost predvidjam, da će ovaj član 9. od većine članova odbora biti prihvaćen, kako ga Vlada predlaže. Ovdje se, gospodo, dopušta smrtna kazna za izvršeni ili za samo pokušani atentat ne samo na vladaoca, nego i na članove Kraljevskog Doma u opšte. To je po mome mišljenju za svaki slučaj i za onu gošpodu koja apsolutno stoje na tome, da se u opšte smrtna kazna može dopustiti protiv onoga, koji je čak samo pokušao atentat na ličnost vladaočevu, pa da se to protegne još u opšte na članove Kraljevskog Doma, bez ikakve njihove bliže oznake, to je neosnovano. Ja držim da je namjera zakonodavca, iil onoga koji nam to predlaže, mogla biti samo ta, da se dopustivost smrtne kazne protegne takodje i na one, koji su izvršili ili pokušali atentat na članove Kraljevskog Doma, ali da se to* ima ograničiti samo u toliko u koliko u danom slučaju dotični član Kraljevskog