Rad ustavnog odbora Ustavotvorne skupštine Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca : II. Debata u pojedinostima o Nacrtu Ustava

Stenografske -beležke

kome čoveku ostavi da, bez obzira na postojeće verske organizacije, sam odredjuje svoje religijsko shvatanje i svoje pripadliištvo pojedinim verama. To je u interesu ne samo kulture čovečanstva, nego je i u interesu narodnih masa 1 , koje možda nemaju svoga verskog shvatanja, koje po kulturi ne spadaju u red onih ljudi, koji su svojim shvatanjem izišli danas iz reda ma kog bilo današnjega shvatanja i došli do svoga, ali koje kao mase moraju da se opredele na ovu ili na onu stranu. Ja smatram da je baš i u interesu te mase, i u interesu naroda koji predstavljamo, da stanemo na to gledište. Jer ako masa i nema izradjeno to gledište kao svoje, ko je taj koji može da utvrdi kriterijum, i koji je taj, koji može da odredi, koje shvatanje treba nametnuti narodu u pojedinim pokrajinama? Ako se stavimo na to gledište, da se ne uzme princip slobode verskog ispovedanja, onda bi ispalo da u interesu baš te mase narodne treba tako reći nametati gledište pravoslavno; po drugima trebalo bi protestantsko, po trećima katoličko itd. Medjutim, gospodo, mi ne možemo prisvojiti ni jedno ni drugo, ni treće, iz prostog razloga, što niko ne može da odredi unapred kriterijum u interesu celoga društva.. Što se pak tiče odvajanja crkve od države, razlozi za to postoje ovoga puta u ovakvoj zemlji još mnogo više nego Ili ranije. Mi imamo pet crkava. Ako danas mi hoćemo da uzmemo jednu crkvu za državnu, onda ostale četiri crkve, ostale četiri vere, stavljaju se u podredjen, potčinjen položaj, i mi time činimo nepravdu. Ako li pak hoćemo da usvojimo svih pet vera, da ih sve pet favoriziramo, onda će tereti koji su već i sad tako veliki i koji tako teško padaju narodnim masama i poreskim glavama, bili veći nego li ikad dosada. U interesu onih, koji na svojim plećima nose sve državne terete, pre svega u tome interesu ja smatram da je potrebno odvojiti crkvu od države, da je potrebno crkve i vere ostaviti kao privatne organizacije, koje će se svojim privatnim sredstvima, koje će dobijati od onih, koji njihovim organizacijama pripadaju, izdržavati, Ali ja smatram da je to čak i u interesu pojedinih crkava i pojedinih vera. Na stranu to što je crkva od uvek bila sluškinja države. Ona je to bila onda, kad je u srednjem veku papa bio jači od pojedinih kraljeva i kad je crkva bila sluškinja državnih pokrajina. U svima zemljama odkako l postoji do danas, crkva i religija služila je samo ciljevima državne organizacije, odnosno jedne klase, koja u danom momentu kao država postoji. To nijemi u interesu religijskom, ni u interesu etičkom. Na stranu to 1 , kakvo shvaćanje ima ovaj ili onaj čovek, na stranu to što sam ja komunista i da je kao takav ne mogu imati ništa protiv nje kao takve, i smatram ih da sve imaju potpuno ravnopravnost da izidju sa svojim shvatanjem pred narod i da to svoje shvatanje propovedaju. Na stranu to 1 , ja smatram da državu održava narod, i da taj narod, koji državu održava, nema interesa i potrebe, da takvu tešku i veliku organizaciju izdržava

o svome trosku. A kad se zna kako danas sve crkve imaju velike aparate i kako ti aparati koštaju mnogo, to u interesu radne mase koju predstavljamo mi smo za to, da se crkva odeli od države. I mi smo za to još i sa toga razloga, što u ovom momentu, u kome se nalazimo mi izmedju pojedinih religija, izmedju pojedinih verskih zajednica, vera je mnogo' više obezbedjena, «ko nijedna od vera nije favorizirana od države. Ja znam u početku ovo, da kad se počelo raspravljati pitanje o odvajanju crkve od države, da je bilo pravoslavnih sveštenika i pravoslavnih zastupnika koji su govorili da je nuždno s pogledom na istorijsku ulogu naše crkve, da treba pravoslavnu crkvu favorizirati za to, što je ona slaba, a katolička crkva jača. A što bi bilo u stvari ostaviti je samu, značilo bi ostaviti je da propadne pred jednom jačom crkvom.. Ja smatram, ako je katolička crkva ekspanzivna i da ima u sebi više životnog soka, neka živi, jer znači da ima u sebi života, a ako bi pravoslavna crkva živela samo cd toga, što će je država favorizirati, ona nema uslova za život, i neka umre. Baš zbog toga, što se takav princip postavlja, ja smatram: da se odvajanje crkve od države ostavi svakoj organizaciji venskoj i da religija svoj život da sama svojim snagama i svojim naporima, a da država i radničke mase koje tu državu izdržavaju svojim novcem, ne podržavaju ni jednu crkvenu organizaciju. To su razlozi koji me rukovode da sam s jedne strane za slobodu veroispovesti, a sa druge strane za odvajanje crkve od države. Predsednik dr. Momčilo Ninčić: Ima reč g. Hrasnica. Halibeg Hrasnica: Ja bih predložio jedan dodatak članu 13., da izmedju trećeg stava dodje ovaj dodatak: »One samostalno uredjuju svoje unutarnje i vjersko-prosvetne poslove i upravljaju svojim zakladama i fondovima u granicama Ustava i zakona. Niko ne može biti primoran, da sudeluje u vjerozakonskim aktima ili obredima, niti da slavi vjerozakonske svečanosti drugih veroispovesti. Sve priznate veroispovesti mogu podržavati veze sa svojim vrhovnim verskim poglavicama i izvan granica države, u koliko to propisi dotične veroispovesti traže. U državnom budžetu za vjerozakonske svrhe predvidjeni izdaci imadu se deliti medju pojedine veroispovesti srazmerno prama broju njihova stanovništva preko versko-prcSvetnih samoupravnih vlasti, u koliko one postoje«. Gospodo, ovaj prvi dodatak bi značio neku autonomiju u upravi verskoj i u upravi sa dobrima, koja služe verskim svrhama. Narod u Bosni vodio je jednu tešku borbu, dok je osnovao bosansku prosvetna autonomiju. Ova. bosanska prosvetna autonomija nalazi se u glavnom, u zakonu, jednom statutu, koji je država sankcionisala i koji ima neku formu zakona, i na temelju ovoga statuta upravlja