Rad ustavnog odbora Ustavotvorne skupštine Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca : II. Debata u pojedinostima o Nacrtu Ustava

XVII. sednica 23. februara 1921. godine.

69

To, gospodo, nije nikakav trik, nego je ta stvar vrlo važna. Ono što se nalazi u prolaznim naredjenjima to ima zakonski karakter a ne ustavni. Ono je privremena baza za odredjivanje roka i to je ipak jedna jaka garancija-, da ono-, što je tamo uneto, neće važiti za dalja vremena. Dakle to nije nikakav trik nego je to jedna stvar koja ima svoju vrednost. Ja mislim, gospodo, da je sa predlogom koji je ovde danas učinjen, i koji važi kao vladin predlog, da se zadovoljavaju bitne pogodbe za slobodu štampe. Tvrdim i to, da ovde ne može biti iscrpeno sve ono što treba da udje u zakon o štampi i prema tome da se nikakva ozbiljna zamerka vladinom predlogu učiniti nije mogla. Gospoda komunisti polaze od nepoverenja, žato su tolike. zamerke i učinili. Oni tvrde: ovo je upereno protivu nas, protivu komunista. Vi hoćete nas da gonite. Razume se, kad vi nemate poverenja, vi onda drugčije stvari posmatrate, vi se bojite. Vi smatrate, da je to za vas opasno i ako nikakve opasnosti tu nema. Dakle, gospodo, predložena redakcija po mome dubokom uverenju obezbedjuje slobodu štampe, a dalje se nije moglo ići za to, što u Ustavna naredjenja ne može ući sve što spada u zakon i što su prema prilikama, u kojima se naša zemlja nalazi, prema celokupnom stanju koje postoji, ove odredbe potpuno zadovoljavajuće. Predsednik dr. Momčilo Ninčić: Ima reč gosp. Nedeljko Divac. Nedeljko Divac: Gospodo-, ja ne stojim na onom gledištu, koje je izraženo u misli velikog francuskog revolucionara Robespjera, da štampa mora biti ili apsolutno slobodna ili nikako. Po mome mišljenju u oblasti društvenoga života nema ničega apsolutnog, sve je relativno, Ali gospodo, baš polazeći sa toga gledišta, ja se nisam mogao zadovoljiti sa redakcijom 14. člana vladinog nacrta ustava, jer tu ne samo da ne može biti reči, da on daje apsolutnu slobodu izkazivanja misli i štampe, već na protiv on je i suviše sputan. Na mesto redakcije toga člana, vlada nam je sad podnela jednu no-vu redakciju. Gospodo, mene čudi i iznenadjuje me, zašto je bila potrebna ta nova redakcija. Jer, ako se mislilo da će se stvoriti uverenje kod nas -ovde da ta nova redakcija znači nešto više nego ova stara koja je bila u vladinom nacrtu, onda se prevarilo. Ja sam ovoga časa pročitao redakciju, koju nam je ovde podneo, izgleda baš u sporazumu sa vladom, g. Tomljenović, i pravo da vam kažem ova je redakcija daleko nesredjenija i daleko gora, ako u opšte može praviti poredjenje, nego što je redakcija člana 14. vladinog Uzmimo samo ovu stvar o odgovornosti za pisane stvari. Dok ovamo mogu biti samo tri osobe koje odgovaraju, dotle po ovom novom predlogu odgovaraju šest osoba, dakle dva puta više. Gospodo moja, dalje se od toga nije moglo otići. Ministar Pravde Marko Gjuričić: Hoćete li dopustiti jednu primedbu, radi objašnjenja stvari.

Nedeljko Divac: Ja dopuštam sa zadovoljstvom. Ministar Pravde Marko G juričić : U vladinom projektu predvidjena je bila za klevete i uvrede, učinjene štampom, odgovornost za tri lica, a nije se govorilo o drugim štamparskim deliktima, koji ne bi bili kleveta ili uvreda. A ovde se, u ovoj novoj redakciji, govori o svima štamparskim deliktima. Nedeljko Divac: U toliko gore! Tako, gospodo, stoji stvar sa ovom novom redakcijom, koja nam se podnosi i za koju se traži naš pristanak. Uz redakciju došla su motivisanja, Ja mislim, pre svega, da nije moglo biti gore i slabije motivisanje, nego što ga je dao g. Tomljenović, i ja mislim da je učinjen jedan nesrećan izbor, kad je ta stvar predata njemu, da on motiviše jednu nazadnu odredbu, koja se tiče jednog od najvažnijih političkih pitanja, a to je pitanje o slobodi štampe u jednoj zemlji, ili u jednom mestu, kao što je Beograd. Ako iko ima iskustva u tome šta znači sloboda iskazivanja misli usmeno i pismeno, to imamo mi, koji smo se rodili i smo odrasli u Srbiji. Ja mislim da radikali naročito nisu trebali da zaborave na tu okolnost. Mi smo imali u svojo novijoj istoriij dva perioda. Imali smo period vladavine Kralja Milana i Kralja Aleksandra do 1903. godine, a od tada pa na ovamo imali smo period vladavine, kako se ona obeležava, Kralja Petra. Za sve vreme vladavine Kralja Milana i Kralja Aleksandra, kod nas su sve vrste političkih sloboda bile sužene i bile su zabranjivane. I mi smo ušli u jedan period tzv. širokih političkih sloboda i gradjanskih prava tek od prevrata koji se desio 1903. godine. Setite se, gospodo radikali, kolika je razlika izmedju onoga doba, izmedju periode Kralja Milana i Kralja Aleksandra, kada se stajalo na tome gledištu: da slobodnu misao treba držati u kovčegu, i onoga vremena, kada je izražavanju misli usmeno i pismeno data potpuna sloboda. G. Tomljenović naročito je istakao ovo u odbranu ovako nazadnjačkoga člana i nazadnjačke odredbe o štampi, da se mi danas nalazimo п izuzetno teškim i nenormalnim okolnostima, i mislim da će ta era ograničavanja i sputavanja štampe moći baš da nam pomogne i posluži da se što sigurnije u tim nenormalnim okolnostima, održavamo-. Ja ću. vas opomenuti, gospodo, da Srbija ako hoće da se gleda spolja. nije imala ni jednoga jedinoga dana, da nije imala ni jedne godine a da nije bila u tim ne normalnim okolnostima, i ona je baš bila onda najjača i najsigurnija kad se smatralo- da je sva unutra razrivena i da nema nikakve sposobnosti. To je bilo vreme od 1903. godine pa na ovamo,, kad je narodu ostavljena puna sloboda, kad mu je ostavljeno da slobodno diše i da pusti svojim osjećajima na volju da slobodno isparava i respirira. I baš oni naši dušmani, koje je naveo g. Tomljenović u prilici redakcije, koju nam je imao čast u ime većine kojoj pripada da predloži, ti dušmani naši izgleda da su se