Rad ustavnog odbora Ustavotvorne skupštine Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca : II. Debata u pojedinostima o Nacrtu Ustava

70

Stenografske beležke

prevarili tom okolnosti time što smo mi tako slobodno disali, što smo tako slobodno iznosili svoje misli, što se kod nas slobodno tako pričao i pisao i što smo se medjusobno progonili svadjali i diskutovali, izgleda da ih je ta okolnost navela na to da smo mi slabi i razriveni unutra. Izgleda da je trebalo da dodju ti dogadjaji, pa da se vidi da ta slobodna štampa i ta politička prava, koja su uživali gradjani Srbije ne samo da nisu oslabila našu životnu snagu, nego su je baš pojačala. Gospodo, kad vi stojite na tom gledištu, da usred nenormalnih prilika u kojima se nalazimo treba sputavati slobodu štampe, treba sputavati slobodu tih osećanja (čuje se: a Cicvarić?) I Cicvarić! Onda vi stojite na istome gledištu na kome su stajali režimi i sve vlade koliko ih je bilo pod Kraljem Milanom i Kraljem Aleksandrom. Vi radikali u prvom redu i vi, gospodo demokrate, čiju partiju sačinjavaju najvećim delom samostalni, Vi ustajete sami protiv sebe i protiv svoje najbbliže može se kazati dobre prošlosti. Vi ste zaboravili, da se sloboda izkazivanja misli ne može sputati i ugušiti; i ako budete dali takve ustavne odredbe da se mogu da vrše zli pokušaji, ■onda ne samo' da nećete na taj način pomoći sredjivanju naših unutrašnjih prilika već naprotiv vi ćete ih odmoći. Ono što ljudima nije dopušteno da kažu javno, to će učiniti tajno; jer će to zavisiti najviše od Ustava pošto on daje mogućnosti za to, prema ovakvim odredbama kakve su ovdje. Ako vi sputavate slobodu štampe u opšte, onda će se desiti ono, da one grupe političke ili ako hoćete one stranke, koje ne budu mogle javno- da dišu u pogledu svojih misli i osećanja, one će biti prinudjene, da to rade tajno. I kad budete uputili ljude i gradjane na taj put, onda će to biti mnogo opasnije po sredjivanje naših prilika, nego kad bi im ostavili sasvim široku slobodu koju da dadu svojim osećajima u javnosti. U svima zemljama u kojima je sloboda iskazivanja misli bila sputana, u svim tim zemljama doživila su se docnije najveća razočaranja. Svakoj zemlji gde se pokušavalo da se vlada na osnovici nasilja . . . (Glasovi: u Rusiji!) ,a Rusiju lično ne mogu da posmatram sa onoga gledišta, s kojeg posmatram ostale zemlje, koje se nalaze u manje više normalnom stanju. Rusija se ne nalazi u normalnom stanju, nego se ona nalazi u jednom prelaznom stanju, i nju možemo samo da posmatramo sa onoga gledišta, sa kojeg smo posmatrali i s kojeg posmatramo veliku francusku revoluciju. Ja sam daleko od toga da primećujem one norme, koje su važile za Rusiju na nas na Englesku, Nemačku i druge države. Kod nas nema toga tako prelaznoga stanja, kako se to kaže (Velizar Jankovič: Prilično!) Nema. Ja bar to nisam mogao da osetim do sada, i ako ga ima, ja mislim, da ono nije takovo, da daje pravo i da poslužuje u opšte kao razlog, da se na jednom od najvažnijih pitanja ide nazad mesto da se ide na-

pred. Ovako, kako je stilizovana ova nova redakcija, daće mogućnosti najraznovrsnijim zloupotrebama. Hoće li biti tih zloupotreba ili ne će, to će zavisiti od mnogobrojnih okolnosti. Ako još zakon o štampi bude izradjen tačno u duhu ove nove redakcije, koju vlada sada podnosi, onda, gospodo, taj će zakon biti savršeno nazadan i savršeno reakcionaran. . Mi smo onomad imali prilike ovde da govorimo o jednoj pojavi, koju je g. Ljuba Jovanovič nazvao nemilom pojavom u životu naše države, a to je, da se kod nas mnogo što šta radi baš od strane državnih organa, što nije zakonom dopušteno. Ako date takove zakone i takove odredbe, koje će biti dvomislene, koje će više ličiti, koje će se moguće osećati, kao da daju pravo da se vrši nasilje, nego da su protiv nasilja, onda možete tek zamisliti, koliko će biti zloupotreba naših vlasti uopšte, koje su sklone tim zloupotrebama može biti radi toga, što se mi u pogledu našeg društvenog razvitka nalazimo u jednoj izuzetnoj fazi, u fazi sirovosti narodne. Usvajajući sve primedbe, koje je učinio moj prijatelj g. Gjonović, ja smatram, ne samo što smo imali puno razloga, da ne primimo ovu redakciju člana 14., kakovu smo imali u vladinom nacrtu, nego još daleko više imamo razloga, da se odupremo unašanju u Ustav ove nove redakcije, jer je nazađnija i daje mogućnosti za one zloupotrebe, koje su se činile od vlasti pod režimima Kralja Milana i Kralja Aleksandra. Ne zaboravite te dve faze u životu, od kojih je jedna donesla zlo, a druga dobro. Ne zaboravite tu fazu osudstva sloboda i nemanja sloboda, koja je gotovo ustav naše duše i ustav našeg života i onu fazu, koja je dala toliko poleta i našem nacionalnom i našem državnom životu, a to je faza gradjanskih prava od 1903. god. Jedna nam je dala Slivnicu, a druga nam je donela gotovo potpuno nacionalno ujedinjenje i oslobodjenje. Dopustite, gospodo, narodu da može da diše; dajte mogućnosti osećanjima narodnim uvek da izadju u javnost da se ona ne bi prigušivala, jer narod ili će slobodno disati ili će se ugušiti, ili će nastupiti nešto treće, a to je, ako vi budete sputavali u opšte njega, ako budete pokušavali da mu udarite gvozdene kvrge njegovo će osećanje biti daleko jače nego što je vaša snaga okivanja i na kraju krajeva dolazi ono, što vi baš ne treba da želite, a to je prskanje. Dajte jedan kanal, dobar kanal, kojim će se kretati život; dajte jedan dobar pravac, gospodo. G. Ministar je naglasio sa puno prava i meni je to prijatno bilo da pitanje, o kome je reč ovde, dolazi u red možda najvažnijih pitanja, u opšte što se mogu postaviti. Gospodo, pokušajmo onda l da ga rešimo daleko bolje nego što će biti to slučaj, ako se primi ova, tako strašna redakcija nova redakcija čl. 14. koja nam je ovde podneta. Ja! žalim, gospodo, ovo što i vlada i oni koji su radili ovu redakciju nisu hteli najmanje da vode računa o nama levoj strani i nisu hteli da pitaju i nas za