Rad ustavnog odbora Ustavotvorne skupštine Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca : II. Debata u pojedinostima o Nacrtu Ustava

72

Stenografske beleške

zemljoradnik, koji živi u društvu i dela po principu podele rada, mora snositi i odgovornost za svoj rad. Tražimo i primamo punu odgovornost za njegov rad, t. j. instrumenat, koji pritežava upotrebljuje socijalno i korisno i da ga upotrebljuje samo dotle, dokle ga korisno može da upotrebi. Iz toga svog gledišta mi izvodimo za štampu tako isto jednu odgovornost, odgovornost, koja je vezana s njenom socijal. funkcijom. Samo bih hteo naročito da naglasim, da pošto kod ostalih funkcionera unapred odredjujemo meru u kojoj se ta odgovornost trazi i prema kome se ta odgovornost ima da utvrdi i da vrši, tako isto i kod štampe mi tražimo, da se tačno odredi prema kome štampa treba da bude odgovorna i u kojoj meri. Meni izgleda, da je težište celokupne ove diskusije u ovoj drugoj strani: u odgovornosti štampe, prema kome, u kojim slučajevima i do koje mere ona treba da bude odgovorna. Gospođo, ja potpuno shvatam, da je odgovornost potrebna. Bilo bi nenormalno*, bilo bi nešto vrlo ■opasno, ako bi se dopustilo, da jedan tako važan socijalni funkcioner, kao što je štampa, može nesmetano da nasrće na instrumente, koji su društvu potrebni, koje društvo traži u danome trenutku onakve kakvi su i koji moraju da ostanu takvi kakvi su. Isto tako bilo bi vrlo opasno po jednu društvenu sredinu, ako bi štampa, bez odgovornosti za svoje delanje mogla da nasrće na ličnosti i na porodice, a da zato nikome ništa ne odgovara. Stoga sam ja mišljenja da se odgovornost štampe mora što pre naročito da podvuče i naročito tačno da odredi. No i kod tog pitanja ja mislim da bi bilo rizično- ako bi se išlo odveć daleko. Iz predloga koje sam ovde čuo prvo iz vladinog pa onda i gospodina poštenog Tomljenoviča meni se čini da se u shvatanju odgovornosti i odredjivanju odgovornosti ide malo predaleko. Kaže se na jednom mestu čak da će se sprečavati i širenje mržnje protiv države. Mi živimo danas gospodo u jednom režimu koji je sa izvesne strane nazvan i okvalifikovan kao kapitalistiki režim. Naša zemljoradnička grupa takodje ustaje protiv takvog režim-a, nezadovoljni smo takvim režimom, kritikujemo i tražimo drugi bolji poredak, tražimo socialno i ekonomski pravedniji poredak. Hoće li se kritikovati državna uprava koja svesno podržava poredak u kome se kapitalu priznaje sve a radu ništa ili. radu mrvice daju, a kapitalu pripisuje sve, hoće li se državna uprava staviti na jednu stranu ili drugu za nas je i za svakoga onoga koji zastupamo jedan izvestan interes, recimo onih, koji zastupaju interes rada, vrlo važno da možemo državnu upravu kritikovati. Ako se stane na to gledište da je i takva kritika zabranjena, da je uopšte zabranjena kritika kapitalističke države ili u kojoj vlada kapitalistički poredak, onda bi štampa bila dosta, i vrlo skučena I onda bi sam taj poredak izgubio vrlo mnogo, ako ne bi dopustio da se o njemu kaže sve ono što se misli, ako ne bi

dopustio jedan izvestan ventil 1 za sigurnost svoju sopstvenu. Država i državna uprava koja bi na takvo gledišta stala da sprečava, 'onemogućava takvu kritiku sama sebi činila bi rdjavu uslugu. Baš je u inteiesu državne uprave koja brani kapitalistički poredak, da bude u mnogim stvarima; obaveštena. Ovaj primer koji se sada desio u Engleskoj, došao je posle pojave pokreta radničkih odbora, radničke kontrole, radničkih sovjeta trebao bi da bude vrlo poučan a naročito nama. Tamo ne vidimo sprečavanje jednog pokreta nego mu sama država daje maha da bi se sprećila eksplozija. Sa svih tih razloga, gospodo, mi u zemljoradničkoj grupi stojimo na gledištu, da štampi treba dati što je moguće veće slobode, ali da naporedo s time treba omedjiti odgovornost štampe i omedjiti jasno i tačno, a da se opet ono prvo, sloboda ne uništi. Do koje medje treba ići, o tome možemo joiŠ govoriti u pojedinostima, kad ta stvar dodje u Odbor. Predsednik dr. M. Ninčić: Gospodo, ima još dva govornika: G. Sahib Korkut i g. Marinkovič. Da čujemo još njih dvojicu. Ima reč g. Sahib Korkut. Sahib Korkut: Ja neću da govorim sa strahom i bojazni, kao što je g. ministar izvoleo reći. Ja hoću da povučem razliku izmedju našeg predloga i predloga koji je g. dr. Tomljenović izneo'. Gospodo, ja držim da predlog g. Tomljenovića nije dovoljno jasan niti garantuje slobodu štampe, koji je u prvom redu istaknuo slobodu štampe. Stoga ću ja', gospodo, da istaknem našu bojazan i rezervu. Ja ću uzeti za podlogu predlog g. Tomljenoviča i ići ću redom da istaknem nedostatke njegove. G. Tomljenović kaže štampa je slobodna i da se ne može ustanoviti nikakva preventivna mera. U našem predlogu traženo je da se izrično naglasi da za izdavanje novina nije potrebno prethodno' odobrenje vlasti. Isto tako smo tražili, gospodo, da se istakne da štampa ne može biti podvrgnuta administrativnim opomenama. Zašto smo ovo tražili, ja ću da istaknem kratko. Mi smo se, gospodo, u Bosni i Hercegovini borili protiv jednoga režima, mi smo u Bosni i Hercegovini imali prilike da iskusimo šta znači kad nema ove ograde, jer mi smo imali i cenzora i imali smo ove adminisrativne opomene. Ako se hoće da državna vlast "“a za stanje u zemlji, ako se hoće da ona bude obav stena o tegobama i patnjama naroda, nužno je da šta npa bude omogućena da ove tegobe i patnje naroda može da iznese. A kad dodje jedan predsednik vlade ili ministar unutrašnjih dela, . pa dade naredjenje cenzoru da ne da, da se išta piše, onda se dodje do takvog tumačenja zabrane da se npr. zabranjuje da se u listovima našim pominje ime g. Pribičevića i njegovih drugova, predstavnika u Parlamentu. Cenzura je kod nas vršena na taj način, da se npr. kod nas u Sarajevu u listu zapleni ono što je izašlo u vladinom službenom listu. Kod nas se