Rad ustavnog odbora Ustavotvorne skupštine Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca : II. Debata u pojedinostima o Nacrtu Ustava

74

Stenografske beleške

tendencijama, nego zato da se osigura sloboda štampe u granicama zakona, ja držim, da bi bilo potrebno, da gospoda ove naše nadopune malo preštudiraj« i ja bih predložio', da se ne, glasa pre, nego se definitivno izjasni g. Tomljenović i njegovi drugovi o ovim našim dopunama. Potrebno' je, da se ovo pitanje malo ventilira i da se ovako jedna ovako važna stvar, kao što je pitanje slobode štampe ne prelomi danas običnim glasanjem, nego da se još malo o ovoj stvari prodiskutuje u jednom odboru, u jednoj užoj konferenciji, pa da se tek onda predje na glasanje Predsednik dr. M. Ninčlć: Reč ima gosp. Pavičih. Dr. Ivan Pavičih: Gospodo ja se jako veselim da sam stupio u ovaj Ustavni Odbor kao zamenik g. Dra. Laginje, baš u času kad se raspravlja jedno ovako važno pitanje, kao Što je pitanje o slobodi štampe. Nas iz Bosne i Hercegovine naročito zanima ovo pitanje i mi smo se ovim pitanjem najviše interesovali jer nismo za vreme Austrije mogli osetiti šta znači sloboda štampe. Moj prijatelj, g. Korkut, dobro' je naglasio kakvim je progonima bila izložena štampa za vreme austrijske vladavine te smo sa Ijubomornošću gledali na vas, kad. smo čitali vaše novine, kako vi slobodno pišete. A kad je došlo narodno oslobodjenje, budite uvereni, da smo najveselije dočekali onaj čas, kada smo slobodno mogli izdavati novine. Ja sam, gospodo, mislio, kad sam došao ovde u Ustavni odbor da ćemo se svi složiti u principu da štampa mora biti slobodna i da ćemo nastojati svim svojim silama na tome da udarimo temelj slobodi štampe i u samome ustavu. Medjutim u predlogu g. Tomljenovića ima stvari sa kojima ja ne mogu da se složim a to su razna ograničenja slobode štampe. Pre nego što iznesem predloge narodnoga kluba, dopustite mi da se u kratko osvrnem na neke primedbe u predlogu g. Tomljenovića. G. Tomljenović kaže, cenzura se može ustanoviti samo za vreme rata ili mobilizacije i to za stvari zakonom napred predvidjene. Ja mislim, gospodo, da ovaj stavak ne bi smeo biti u članu koji govori o slobodi štampe. U prvom redu, što se tiče same mobilizacije, jedan ođ g. predgovornika je govorio šta je mobilizacija i tvrdio* je da tu nema nikakve opasnosti, da bi se to moglo izigrati. Medjutim ja mislim, da se to može izigrati i da to može biti izigrano, jer ne samo da ima t. zv. opšte mobilizacije, nego znamo da postoji i t. zv. probna mobilizacija koja može biti svaki čas određjena, a mi obični gradjani ne smemo znati ni pitati za Što je to tako, jer ima posebnih državnih interesa, za koje se ne sme znati. Prema tome ako bi se htela dakle ugušiti sloboda štampe, mogla bi vlada za jedan do dva meseca i više puta odrediti probnu mobilizaciju i na taj način potpuno ugušiti štampu za to vreme. Ja potpuno odobravam da je spas države prvi naš rezon i da država treba da bude zaštićena od vanj-

skog neprijatelja. To je dužnost sviju nas i svakoga •državljanika. Ali mi znamo i sami da se u našem ustavu koji će ovde biti primljen predvidja, da ako država ibude napadnuta, da onda sam kralj navešćuje rat, a ako hoćemo da vodimo kakav osvajački r'at, onda se mora pre oglašenja rata tražiti predhodno odobrenje narodnog predstavništva. Gospodo, u tom slučaju Narodno Predstavništvo može sa vladaocem oglasiti rat. Kad bi Narodno Predstavništvo bilo uvek na sVome mestu, pravi izraz narodne volje, onda se ja toga ne bi bojao*, da će rat koji smo mi proglasili odgovarati u istinu narodnoj želji' i potrebama. Ali mi znamo to, i nesmemo se tim zavaravati da Narodno Predstavništvo nije bilo uvek pravi izraz narodne volje. Prema tome, može se dogoditi, da Narodno* .Predstavništvo objavi jedan rat, koji ne odgovara pravoj želji narodnoj, a medjutim da se zabrani da narod ne sme o tome pisati i da ne sme to kritiko vati. Prema tome, ovo bi se moglo metnuti izvan Ustava, tako da ovaj paragraf ne bude nipošto smućen ovom rečenicom o cenzuri. Kad se govori o slobodi štampe, treba da bude isključena rcč »cenzura«. U samom zakonu o štampi mogu se ove stvari eventualno nadomjestiti i urediti tako, da budu državni interesi zbilja zaštićeni. U predlogu g. dr. Tomljenovića veli se: da se mogu zabranjivati rasturenje i prodavanje novina i' drugih štampanih spisa, koji sadrže uvredu Kralja, članova kraljevskog doma i Narodnog Predstavništva. Ja sam za to, da se reči: »Narodnog Predstavništva« ispuste, i to iz razloga, koje sam malo pre naveo. Narodno Predstavništvo ne mora uvek biti pravi izraz narodne volje. Štampa je javna go-. vornica kao i Narodno Predstavništvo. Dok se Narodnom Predstavništvu, koje eventualno ne predstavlja pravi izraz narodne volje i javnoga mnijenja, dopušta da u svojim sednicama i govorima svojih članova može javno napadati pojedine stranke koliko hoće, dotle se hoće da se jednom javnom organu štampi, predstavniku javnog mnijenja, ne dopusti da se srne braniti i napadati ono Predstavništvo, koje bez razloga vredja javno mnijenje. Za to sam ja, da se iz ovoga članka 14. ispuste reči »Narodno Predstavništvo«, te da se zbog vredjanja Narodnog Predstavništva ne može zabranjivati rasturanje i prodavanje novina. Toga, čini mi se, nije bilo ni u vladinom nacrtu 'Ustava, pa se čudim da se to dodalo u predlogu g. Tomljenovića, jer se time ograničava sama sloboda štampe. Nadalje, u predlogu g. Tomljenovića je previše veliki krug onih lica, koja su odgovorna za krivice učinjene štampom. Kaže se istina, da će se to odrediti naročitim zakonom, ali to nije nikakva garantija, jer mi ne znamo kakav će taj zakon biti. Ja mislim da je previše širok krug ljudi, koji se mogu zvati na odgovornost za krivice učinjene štampom.