Rad ustavnog odbora Ustavotvorne skupštine Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca : II. Debata u pojedinostima o Nacrtu Ustava

XVII. sadnica 23. februara 1921. godine.

75

Odlučno sam proti tomu, gospodo, da se uvode tzv. prelazna naredjenja. Ova prelazna naredjenja su upravo jedan paradoks, kad se govori o slobodi štampe. Sama ta prelazna naredjenja ograničavaju slobodu štampe, i to na takav način, da mi ne znamo u nedogledno vreme kad ćemo mi uopšte moći uživati slobodu štampe, koju bi nam imao dati Ustav, 1 dobro je kazao, onaj gospodin iz komunističke stranke: da bi on radije primio potpunu slobodu štampe izvan ustava kao prelazilo naredjenje, nego ova prelazna naredjenja. U predlogu dr. Tomljenovića se dalje kaže: da se mogu zabranjivati rasturanje i prodavanje novina i drugih štampanih stvari, kad izazivaju mržnju protiv države kao celine, verske i plemenske razdore, ili kad pozivaju gradjane da silom menjaju, Ustav i zemaljske zakone itd. Po prelaznom naredjenju to može zabraniti upravna vlast, dakle Ministar Unutrašnjih Dela. Kaže se, da će prelazna naredjenja prestati onda, kad se ukinu zakonom, a kad će to biti, to se u prelaznom naredjenju ne kaže. Ona mogu, dakle, trajati i više godina, i mi možemo imati gotov i primljen Ustav, u kome je zagarantovana sloboda štampe, a medjutim da još uvek ostanu na snazi ova prelazna naredjenja, koja ograničuju slobodu štampe, da ostanu na snazi tako dugo, dok god Narodno Predstavništvo ne donese zakon o njihovom ukidanju. Kad bi se, gospodo, predpostavilo da mi možemo dobiti jednu liberalnu vladu, koja bi shvatila da ova prelazna naredjenja nisu valjana i da ih treba ukinuti, ipak se ona ne bi mogla ukinuti, dok se ne donese jedan zakon o tome. A mi znamo vrlo dobro, gospodo, koliko je vremena potrebno, dok se jedan zakon podnese Narodnoj Skupštini i dokle ga ona pretresa i primi. Medjutim, za sve to vreme, dok se takav zakon ne donese, mi mnogo gubimo time, što štampa ne može potpuno slobodno da kaže svoju reč. Radi toga ja sam protivan da se u opšte ova prelazna naredjenja spominju i da se stave kao prelazna naredjanja i kažem da ovim prelaznim naredjenjem činimo iluzornim samo pravo slobode štampe. Sad gospodo, čast mi je ispred Narodnog Kluba da dam neke nadopune. Predlažem da se u ovaj član 14. Ustava doda ova rečenica: »za izdavanje novina nije potrebno' nikakvo predhodno odobrenje vlasti«. Moglo se kazati: to se samo po sebi razume, kad se kaže da je štampa slobodna. Ali može se naći takvih slučajeva da zbilja vlast može zabraniti slobodu štampe i slobodu rasturanja same štampe. Može se dogoditi n. pr. da neki ljudi hoće da osnuju akcionarske društvo za izdavanje novina. Po našim trgovačkim propisima u Bosni i Hercegovini treba zato posebna dozvola od' strane vlasti, i naravno, ako vlast zabrani to osnivanje, ne možemo u tom slučaju izdavati novine uopšte. Prema tome trebalo bi da se u Ustav unese ova •rečenica da ko hoće da izdaje novine ili da osnuje

akcionersko društvo za izdavanje novina, da ne treba nikakve dozvole sa strane vlasti osim kontrole koju traži porezni i trgovački zakon. Osim toga mi smo u Bosni i Hercegovini imali slučajeva gde se traži kaucija za izdavanje novina. Prema tome, bi se trebalo navesti u Ustavu da ne treba kaucije. Treba da se prekine sa onim što je prije bilo i da se napose naglasi, da za izdavanje novina nije potrebna nikakva kaucija. Treći predlog Narodnog Kluba jest taj što mi tražimo da za krivice štampom učinjene sudi porotni sud sastavljen od gradjana i jednog sudije. To je jedna velika i jaka garancija za samu slobodu štampe kad se krivci za krivice štampom učinjene budu podvrgavali porotnom sudu a ne budu ih sudili redovni sudovi. Ja neću da ovom prilikom izrabljujem vašu strpljivost i da vam tumačim što su to porotni sudovi i koja im je vrednost za javni život, već stavljam kao svoj predlog to, da za krivize štampom učinjene sude porotni sudovi. Potpuno se slažem sa predlogom g. Korkuta, da se zapljena izriče presudom suda u roku od 24 sata ida se ta odluka ima doneti u tom roku, a ako se ne izreče zapljena, da se u roku od 24 sata zapljena može dignuti i izdavaču naknaditi šteta. Pošto su u našem Ustavu predvidjene pokrajine, u čiju kompetenciju to spada, to bi ovu oštetu imale da plate pokrajine. Konačno se potpuno slažem sa predlogom gosp. Korkuta da se danas u ovaj čas ne bi glasalo o samom tom članu Ustava, već da bi se moj predlog uzeo u pretres i da se eventualno' usvoji te da bi se onda donjela konačna redakcija ovog člana. Predsednik dr. Momčilo Ninčić: Ima reč g. Voja Marinkovič. Dr. Voja Marinkovič: Gjo'spodin predgovornik je mislio, da mu je to jedna specijalna kvalifikacija kad govori o slobodi štampe zato, što je on iz jednog kraja, koji tu slobodu ne uživa. A ja dozvolite mi da kažem da mislim, da su mnogo kvalifikovaniji za slobodu štampe oni, koji su živeli i pod jednim i pod grugim režimom, jer oni mogu bolje da ocene što je sloboda štampe. Kad se živi pod jednim režimom u kojem nema slobode štampe, onda se naravna stvar kao reakcija javlja kod svega želja, da se sloboda štampe pošto po to dobije; onda se u svemu vidi ograničavanje slobode štampe i onda nastupa ona zbrka, koja je često nastupila kad su takve struje pobjedjivale da se pobrka i sloboda i odgovornost. Te dve stvari medjutim ne treba brkati. Jedna je stvar sloboda, a druga je neodgovornost. Kad bi neko tražio u ime tog principa, da su gradjani slobodni, da ne treba, kažnjavati, i time ograničavati slobodu gradjana i da treba ukinuti krivični zakon, svima bi bilo onda jasno, da to ne bi bila zaštita slobode gradjana, nego da bi to bilo izvrgavanje poštenih gradjana i onih, koji hoće da budu ispravni članovi ljudskoga društva, teroru onih, koji su neispravni.