Rad ustavnog odbora Ustavotvorne skupštine Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca : II. Debata u pojedinostima o Nacrtu Ustava

76

Stenografske bedeške

Gospodo mi hoćemo slobodnu štampu i odgovornost štampe, jer hoćemo slobodu pojedinca. Gospodin Avramović je vrlo lepo primetio, da štampa ima jednu jaku veliku socijalnu funkciju. Ja to potpuno potpisujem. Ona ima i veliku vlast. Vlasti nema bez odgovornosti. Svaka neodgovorna vlast je tiranska i nasilnička vlast. ('Glas: Tako se danas vladu). Ove« stanje ja nisam stvarao nikakovim ustavom. Samo sam poslan od naroda, da stvaram nešto nova. Te primedbe možete praviti kod onih članova Ustava, gde ja budem išao na organizaciju nasilničke . vlasti. Gospodo, odgovornosti mora biti kod svake vlasti i kod svake socijalne funkcije. U jednom režimu štampa je prva i najveća vlast. Nemojte da se varamo, ako . nije u zakonu kao vlast pređvidjena, štampa je u svim parlamentarnim zemljama najveća, vlast, veća od Narodnog Predstavništva, jer ona Narodno Predstavništvo stvara, a zato što ga ona stvara, što utiče na sve odluke, na kraju krajeva mi smo. ovde došli akcijom štampe .(Glas: Nije tako!) Vi ste došli tu, gospodine Šećerov, što je pisao Barun Spinozza. (Smeh). Živom reći može doći lično Petar mesto Janka ili Marka, ali su sve struje stvorene akcijom štampe. Gospodo, mi želimo dvoje, slobodnu Štampu i odgovornu štampu. Mi to smatramo, da je baš u interesu one funkcije, koju slobodna štampa treba da vrši, da ona bude odgovorna, jer će njezina vlast, njezin uticaj i njezin autoritet biti u toliko veći, u koliko bude štampa odgovornija. Ono, što danas u našoj zemlji fali štampi, što ne dostaje u njezinom autoritetu, po čemu može da bude, da se jedan čovek grdi svakodnevno' u štampi i da pored svega toga uživa u narodu jedan autoritet, da bude vodja partije, da bude šef, što je dokaz da štampa nema dovoljno autoriteta. A nema ga zato, što se zna, da ona može neodgovorno da radi. (g. Divači To ne znači. Narod ima sposobnost da razlikuje izmedju onoga što jeste i što nije.) Dakle, gospodo, mi smo zbog toga protivni ograničenju slobode štampe. I u ovome nacrtu vi vidite, da ograničenja slobode štampe nema. Gospodo, šta bi bilo ograničenje slobodne štampe? Maločas sam govorio: u koliko su ona uopšte ograničenja slobode. Vi imate predvidjenu samo mogućnost uzapćenja, nema druge mogućnosti, i nikakvu drugu. Izrično se kaže, da nema preventivnih mera, pa se onda pravi jčdan izuzetak i kaže se, koje se preventivne mere mogu zakonom uvesti, a to je samo uzapćenje. Ono što se govori o administraciji, o pomenama, kauciji, o dozvolama za izdavanje lista, to je jasno kao dan, da toga ne može biti, jer su to sve preventivne mere, koje se zabranjuju osim uzapćenja. I uzapćenje se gospodo, svodi u samome članu Ustava prema predlogu na četiri slučaja, a u prelenim naredjenjima raširuju se još na dva do tri druga. Gospodo', ova četiri slučaja zašto su ušla? To

nije potrebno mnogo obrazložavati. Pre svega molim, da primite da se ova četiri slučaja nisu odnosila na slučajeve uvrede. A ja tvrdim, gospodo, da je za slobodu štampe potpuno nepotrebno imati slobodu vređjanja. Evo baš jedan od vaših govornika fco>munista govorio je pre nekoliko dana o monarhiji čitav sat, a nije ni jedne uvredljive reči kazao-. I mora se kazati da je kritikova© oštro i samu ustanovu monarhije i pojedine nosioce monarhije, ali uvredljivosti nije bilo. Vredjati se ne mora. Gospodo, to morate priznati, da je to potpuno nepotrebno za kritiku, ma kako oštru, da se vredja. Medjutim, ova četiri slučaja u kojima se dopušta uzapćenje lista, sva su četiri slučaja slučajevi vređjanja. Nikakvog ograničenja tu slobode štampe nema. Gospodo, kaže se, da nema dovoljno garantije da se ne će to zlo uotrebiti. Jednu od garantija čujem, da je gospodin Vujičič predložio tamo. Rečeno je, da to nije dovoljno, zato što će se materijalno oštetiti onaj list, pa na tome se i ostalo. Gospoda, zaboravljaju da ima drugih odredaba u Ustavu, po kojima se činovnik za protiv zakonito vršenje svoje službe, i tu ga ne pokriva naredba ministrova može neposredno tužiti sudu. E sad, ko je nama sada kriv, gospođo, što se mi nikada nismo koristili tom odredbom Ustava. Ja znam te slučajeve, da je na primjer gospodin Jaša Prodanovič, pre 20 godina pod vladom jednog drugog Ustava u kome je takodjer bilo predvidjeno, da se činovnik može tužiti neposredno sudu, kada sam skrenuo pažnju na to, da niko živ u Srbiji ne tuži činovnika, a svakodnevno se vrše bezakonja, on je napisao članak: »Tužite sudu« i obrazložio vrlo lepo sa talentom, kojim raspolaže' kada sedne da piše, naročito kad je reakcija, a na Jugovini je manje talentiran. Čitam u članku (Čuje se: Ne valjaju mu članci!) Ne valjaju mu članci znači, da nema dovoljno reakcije za gospodina Jašu Prodanoviča. On sedne i napiše jedan članak kojim poziva sve gradjane u Srbiji da podnose tužbe, na sva bezakonja. I zaista da je malo tužbi 10.000, kako se kod nas svaki čas menja i kako činovnici pod Cincar -Markovičevem vladom nisu znali da će doći drugi režim i stanu osudjivati za ono što su radili, ko zna kako bi išla stvar. Niko nije podneo tužbu. Posle dve nedelje, policija dodje u redakciju »Odjeka«, rasturi pisani slog bez re-šenja i spreči izlaženje »Odjeka« za dan dva,. Ja sretnem gospodina Prodanoviča posle 8 dana i on je govorio o ovome varvarstvu sav indigniran. Ja.sam ga pitao: Jeste li tužili sudu? Odgovorio mi je: nisam (Nedeljko Divac: Znao je da mu nebi ništa vredilo). Vredelo bi, ne znam da li ste probali. To je bilo u martu mesecu 1903. godine. Posle dva meseca nastupio je 29. maj i ta tužba ne bi izašla pre jula meseca na sudjenje i još kako bi vredela! Lako je govoriti o drugima da to ne vredi, ali činovnik zna da to može da vredi. Mi se ne koristimo, i vi kažete, da se ne koristimo, nismo Englezi, onim, što nam zakon u Ustav daje.