Rad ustavnog odbora Ustavotvorne skupštine Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca : II. Debata u pojedinostima o Nacrtu Ustava

XVIII. sednica 24. februara 1921. godine.

81

stvo pomoću koga se narod najviše školuje isto tako bi se moglo reći za sastajanje, dogovaranje i udruživanje. Pored toga ta sloboda sastajanja i dogovaranja ima isti značaj za razvijanje socijlno'g života, to je postojalo- danas i praktična potreba društvena. Naš je život postao i suviše komplikovan, suviše složen i on ima mnogobrojne potrebe. Te potrebe ne mogu ni na koji drugi način da se podmire, nameću mu se mnogobrojni zadaci, i te zadatke ne može drukčije da izvodi- izuzev stvaranjem' tih mnogobrojnih kolektivnih jedinica. To stvaranje kolektivnih jedinica vrši se danas prema naročitim okolnostima i naročitim razlozima. Na primer radnici koji su u današnjem društvu pod najtežim uslovima za život, imaju bezuslovno jaku potrebu, da imaju pravo ne samo na slobodno udruživanje, već da imaju pravo i na stalno slobodno sastajanje i dogovaranje. Radnička je klasa postala jedan značajan faktor u današnjem društvu, postala je značajan faktor po svojoj brojnosti postala je značajan faktor u pogledu produktivnom. Pa ipak ona je kao što znate veoma nezaštićena i neosigurana. Država ne samo kod nas, nego države u opšte nisu poklanjale nikakvu pažnju radnicima, ostavljale su radnike i celokupnu radničku klasu da se ona kako zna i na koji način zna bori za zaštitu svojih interesa. I ne samo da država nije pomagala radničku klasu nego je pravila i smutnje i velike poteškoće, ranije mnogo više nego danas. A to isto i danas radi država i što se došlo do izvesnih sloboda u svetu, naročito u Evropi što se došlo do prava na slobodu sastajanja, na slobodu dogovaranja, do slobode zborova, ima zaista da se blagodari borbi koju je radnička plasa činila u toku prošloga veka, prvo, u Engleskoj, Francuskoj, u opšte u zemljama na zapadu koje.su industrijski dobro razvijene, Kod nas ti pobornici za udruživanje i sastajanje, za slobodu zbora i dogovora bili su radikali kojima može to služiti na čast, ali oni prošli radikali, koje je dao, stvorio Svetozar Markovič (Ljuba Jovanovič: Sigurno otac gospodina Pašića, on i njegovi drugovi) Nekada! (Ljuba Jovanovič: Pa i sada!) (Dr Sima Markovič: Sad ste se pretvorili u antipode.) I zaista gospodo blagodareći borbi koju je vodila radikalna stranka u prošlosti, koja znatno drukčija bila po svome raspoloženju i karakteru nego što je danas, mi smo došli blagodareći udruženom narodu' koji je socijalna demokr-atija produžila, jer ne može se ni njen značaj potcenjivati, blagodareći tome narodu došli smo do Ustava u kome je narodu bila zagarantovana dosta sloboda, dosta široko pravo i sastajanje i zbora i dogovora i udruživanja. I, gospodo, kad smo mi to mogli imati pre dvadeset i više godina, dabogme sa prekidima, jer u posledne vreme one mnoge slobode predvidjene Ustavom od 1888. godine bile su više suspendovane nego li što su važile, ali tek od 1903. godine ono što je osvojeno 1888. godine, to je postojalo kao jedna stalStenografske beleške

na tekovina i vi znate koliko smo mi koliko je naš narod i koliko je naša država od toga videla koristi. Naš je narod srbijanski mislim samo na srbijanski deo našega naroda on je vaspitan u slobodi i u pravima, i jednim velikim delom može se objasniti to-, što je on pokazao ovoliku sposobnost i ovoliku otpornost u ovom velikom svetskom ratu, time, što je preživeo ako l ne veliki, a ono bar skroman period pod tim političkim slobodama. Pa zašto bismo mi danas imali razloga, da se u tom pogledu vraćamo natrag, kad ѕтпо mi već imali jedno dobro iskustvo, da te slobode ne samo ne štete nego i koriste narodu. Radikali može biti neće imati toliko potrebe i nemaju potrebe danas, ne samo da se bore za proširenje političkih sloboda, nego verovatno čak imaju razloga, da te političke slobode suze. To je sasvim i logično: radikalna stranka, nekada eminentno seljačka, danas se pretvorila u jednu kapitalističku stranku, pretežno kapitalističku, pretežno buržoasku stranku sa svima njenim interesima, i zato ona sada ne želi da se ove političke slobode proširuju. Ona, ako ne može da ih suzi danas, ona sasvim prirodno teži tome da ih zadrži u ovim granicama u kojima su one do sada postojale. Ali, gospodo, iznad potreba kapitalističkih stranaka, koje sačinjavaju i radikalna i demokratska stranka pretežno, danas ostale stranke traže, ako hoćete izuzetno socijalistička stranka, izuzetno u opšte radnički pokret, dakle jedan deo našega naroda, te šire političke slobode. Taj deo našega naroda, to je radnička klasa, i potreba za širim političkim slobodama, to je potreba це samo radničke klase i radnoga naroda varoši i sela, već je to u isto vreme potreba i cele naše zemlje, pošto ovaj radni narod, i ako je delom u pogledu svog partijskog pripadništva ušao u radikalnu i demokratsku stranku, pošto taj radni narod ipak ima potrebe za što širim političkim slobodama, jer će samo na taj način moći da brani svoje vitalne interese, a s druge strane samo šire političke slobode daće mu mogućnosti da se razvije i školuje onako kako valja. Zbog toga bih ja želeo, da se u Ustavu izrično ogarantuju, bar u tim minimalnim granicama ove potrebne slobode sastajanja, dogovaranja i udruživanja. Ja neću da idem tako daleko, samo tražim da gradjani, koji danas imaju vladu u svojim šakama, imaju ako ne šire slobode nego što smo ih imali po dosadanjem Ustavu, ono bar da se ostane pri onome, što smo do sada imali u tom pogledu. Nemojte da na itvestan način potkraćujemo svoje vlastito čedo, onu svoju vlastitu tvorevinu i prošlost, za koju smo mi priznali da je bila dobra, nemojte bar nju da danas upropašćujete. I ja računam pored sve otpornosti i od strane radikala i demokrata i proširenju gradjanskih prava i sloboda, ja nalazim, da treba da se pokažu uvidjavni, pa ako ne mogu dalje ići, neka dadu sa svoje strane jedan pristanak, da se u ovim- -pitanjima ostane u onim granicama, koje su priznate dosadašnjim našim ustavom. To je što se tiče slobode zbora- i dogovora. 11