Rad ustavnog odbora Ustavotvorne skupštine Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca : II. Debata u pojedinostima o Nacrtu Ustava

82

Stenografske beleške

Što se tiče slobode udruživanja, odnosno prava udruživanja, ja smatram da i njega’ta'kodjer treba precizno odrediti u Ustavu i da mu treba posvetiti jedan zaseban članak. To je isto tako jedna velika potreba našeg društvenog života i svako skučavanje toga prava bilo bi na štetu naših opšte državnih interesa. Stoga bi i to pitanje trebalo bar u onim granicama priznati, u kojima je ono bilo priznato u našem starom Ustavu. Mi ćemo zato podneti jedan zaseban predlog. Uopšte moje je mišljenje, gospodo, da se treba starati, da se razvijanje našeg društvenog i nacionalnog života ne parališe, pošto zato nema nikakvih naročitih razloga, pa ako nećemo da mu se pomogne da se razvija što je moguće bržim tempom, onda ga bar netreba paralisati. Možda će se primetiti i kazati, pa ovde je predvidjeno, da- će se zakonom regulisati. Gospodo-, ima mnogo štošta, što se ne može ustavom predvideti i u Ustav uneti, ali treba u Ustavu bar naznačiti pravac, po kome zakonodavac treba da se kreće. Vi ćete priznati, da ovo kako je stilizovano- u vladinom- nacrtu Ustava, nije dobro. Ovo nije ništa. Ima li tu kakve direktive za zakonodavca, ima li tu kakvih linija odredjenih po kojima treba zakonodavac da se kreće. Savršeno ništa. Pravo. Ustav u tome pitanju prenosi na zakonodavca i zakonodavac debija odrešene ruke da postupi onako, kako on nadje za najbolje. I pretstavimo, da zakonodavac bude nekamo konzervativan, nego i reakcionarne sklonosti. Onda mi možemo na osnovu ovakvog jednog člana- dobiti po jednom od najvažnijih prava gradjanskih, jedan može biti najnazadniji zakon. I ako u Ustav netreba da ulaze i one odredbe, koje treba da budu stvari zakona, ipak u Ustav treba da udju bar linije, po- kojima će zakonodavac da se kreće. I ja pitam, ima li koga, koji bi mogao kazati, da li bi -.znao ! kad bi hteo da pravi zakon, a on mora da se osvrne na Ustav po tom pitanju, da li bi mogao iz ovoga da vidi u kome pravcu treba da se kreće zakon pri regulisanju ovoga pitanja. Ja mislim, da u ovom skupu nema nijednoga koji bi to mogao kazati, jer -ovaj član 15. o tome ništa ne govori, iz ovoga člana se ne može po tome ništa drugo videti. Prema tome izlazi, da ovaj član 15. ne može ostati Ovakav kakav je. Predsednik dr. Momčilo Ninčić: Reč ima g. Milorad Vujičič. Milorad Vujičič: Ja smatram, gospodo, da je pravo udruženja, zbora i dogovora gradjana, ako ne jedno od najvažnijih, ono jedno od vrlo važnih prava. Ova stilizacija u ovom projektu kako je sastavljena, ona se meni čini da ne zadovoljava gradjane u tim njihovim pravima. Ova stilizacija suviše je siromašna. Pitanja, koja ima da se raspravu kod ovoga člana 15. ona sadržava trojaka prava gradjanska. Prvo je pravo zbora i dogovora, drugo je pravo, gospodo, pravo udruživanja gradjana i treće je pravo podnošenja peticija. 0 -ova tri prava u ovom projektu apsolutno se ništa ne govori. Možda se time htelo učiniti to, da se to ostavi zakonu, da zakon ta

pitanja reguliše. Ali, gospodo, zakon ne može regulisati nešto što već nije Ustavom predvidjeno. Ustav odredjuje glavne principe na kojima se država uredjuje ,a zakon ima samo da razradi te principe u pojedinostima. Stoga bih ja bio mišljenja, da mi ovaj član 15. redigujemo tako, da upravo uzmemo one odredbe, koje su stajale u našem Ustavu od 1888. godine, kao što su i gospoda predgovornici predložili, jer nalazim da su onim odredbama sva tri ova prava gradjanima dovoljno zagarantovana. Ja bih molio g. Ministra za Konstituantu, da ili ovo primi, ili da nanovo redigujem'o ovaj član tako, da njime obuhvatimo pravo zbora i dogovora i pravo udruživanja gradjana. Pravo udruživanja gradjana je, kao što znate, gospodo, jedno vrlo važno pravo. Kod nas postoji čitav jedan zakon o udruženjima, i kad to nije predvidjeno u ovom Ustavu, nastalo bi pitanje: da li gradjani uopšte imaju pravo udruživanja. Stoga se to mora Ustavom predvideti. Da li ćemo ovaj član podeliti u dva ih tri člana, ili ćemo to metnuti u jedan član u dva do tri odeljka, ja od toga ne bih pravio pitanje, jer to je svejedno. Na svaki način radi preglednosti, lepše bi bilo da jedan član govori o pravu zbora i dogovora, a drugi član da govori samo- o pravu udruživanja; ali cilj će se postići svakako ako se to sve metne i u jedan član, samo u dva ili tri odeljka. Važno je i to pitanje: da se kod zbora ostavi i odredi jedan rok za prijavu od 24 časa, kao što je bilo u dosadanjem Ustavu. To se ne može ostavljati zakonodavcu. Zakonodavac bi mogao da odredi rok z-a prijavu od 10 do 15 dana, i na taj način bi zborovi mogli biti ometani, a to se nesme dopustiti. Mini star Pravde Marko Gjuričić: U Ustavu nije bio odredjen rok, nego je samo predvidjena bila prethodna prijava. Milorad Vujičič: Bila je predvidjena prethodna prijava u roku od .24 časa. Ja sam imao jedan slučaj u valjevskom sudu, kad su mi komunisti neblagovremeno poiđneli takvu jednu prijavu, ja sam je odbio, oni su me tužili sudu i naravno da me je sud oslobodio, jer sam to samo na -osnovu zakona uradio. Što se tiče onoga predloga g. Sime Markoviča; da se poslanicima izuzetno dopusti, da oni ne moraju prijavljivati svoje zborove i da se zborovi za vreme izbora ne moraju prijavljivati, ja bih, pravo da vam kažem, tome bio protivan, ne za to što bih time hteo da skučim gradjanska prava, nego za to što mislim, da ne treba praviti nikakve izuzetke. Vi znate, gospodo, da za vreme zborova često puta može da dodje do sukoba medju biračima, i onda radi održanja reda u zemlji i u interesu samih gradjana, red je da vlast zna gde će se i kada koji zbor držati. Stoga ja ne bih mogao prihvatiti predlog g. Sime Markoviča. To je što sam imao da kažem odnosno ovog člana 15. Predsednik dr. Momčilo Ninčić: Reč ima g. dr. Dulibić. ■