Rad ustavnog odbora Ustavotvorne skupštine Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca : II. Debata u pojedinostima o Nacrtu Ustava

XVIII. sednica 24. februara 1921. godine.

83

Dr. Ante Dulibić: Gospodo, član 15. namenjen je jako važnim pravima gradjana, atako je škrt i svojim odredbama može da znači mnogo, a može da znači ništa. Ja mislim, da bi bilo svakako potrebno, da se ustanovi bar neko načelo, na temelju koga će taj zakon propisati ovo pitanje, i to je tim potrebnije, što se, čini mi se, naročito izbegavala reč: »o slobodnim udruživanjima«. Ovde je rečeno naprosto: »gradjani imaju pravo slobodnog udruživanja i zbora«, a. nije rečeno:- »gradjani imaju pravo slobodnog udruživanja i zbora«. Svakako da jedan poseban zakon mora da reguliše sva ova pitanja, ali trebalo bi već sad u Ustav dati neke garancije za slobodu udruživanja i slobodu zbora. Osobito u drugom redu trebalo bi da se nešto ipak ustanovi i reče. Prvo, što se tiče i tog udruživanja slobodnog, trebalo bi, ja mislim, u Ustav ustanoviti to, da, ako je jedno društvo ustanovljeno na temelju onoga zakona, što će se kasnije doneti, da to društvo ima sva svojstva i sve garancije pravnih lica. To je potrebno, da bi se izbeglo svima mogućim lošim shvatanjima. A drugo trebalo bi u Ustav uneti i to, da budu bar slobodni oni zborovi, koji su ograničeni na tu prisutne. Ja mislim, da treba ovu drugu stvar kasnije uneti u Ustav. U Ustavu fali i treća odredba, što se tiče peticija. Video sam u svim mogućim ustavima, da se govori o tome. Dakle, ja ću biti slobodan podneti jedan predlog kao nadodatak ovome članu 15., koji govori o peticijama, te je slobodno gradjanima prikazivati peticije, koje može da potpiše jedan ili više lica i da se te peticije mogu podnositi svima vlastima bez razlike. Predsednik dr. Momčilo Ninčić: Reč ima g. dr. Ivan Pavičić. Dr. Ivan Pavičić: Gospodo, redakcija Ustava, što ga je predložio Narodni Klub, takodje je rastavila pravo zbora i dogovora i pravo- udruživanja, a sem toga, u tom Ustavu navedeno je, kao potreban članak 37., koji govori o tim peticijama. Ja se takodjer slažem sa gg. predgovornicima, da se moraju pravo dogovora i zbora i pravo udruživanja rastaviti. To su dva posebna pravna pojma i ova dva građjanska prava su u svima drugim državama uredjena posebnim zakonima. Stoga bi trebalo, da se napose označi u Ustavu kao posebna gradjanska prava, pravo zbora i dogovora, a kao drugo pravo slobodnog udruživanja. Ja mislim, da ne bi trebalo u ovom istom § 15. metnuti treće gradjansko pravo, pravo peticije, jer to nema nikakve veze sa pravom zbora i dogovora, odnosno pravom udruživanja. T ta peticija imala bi se staviti kao jedan poseban član. Baš ovo pravo peticije je vrlo važno i treba ga u Ustavu gradjanima zagarantovati, po gotovu kad se šetimo mi, koji smo« živeli toliko godina u jednom neustavnom režimu, da su naši ljudi i gradjani bili proganjani, kažnjavani, otpuštani iz službe i molestir-ani samo za to-, što su se usudili da podnesu jednu molbu Narodnom Predstavništvu, da se nešto žale ili nešto zatraže putem molbe na kakvu višu

vlast. Stoga bi trebalo svakako ovaj član da dodje u Ustav, da se gradjanima zagarantuje pravo, da mogu podnositi peticije i to svima vlastima bez razlike, a i zbog toga, jer im je to pravo zagarantovano u Ustavu, da ne mogu biti pozivani na odgovornost od lične vlasti i radi toga Šikaniram i kažnjavani. Član, koji govori o peticiji, a koji je predložio Narodni ■Klub u svojem Ustavu, glasi ovako (čita): »Državljani imadu pravo peticije. Peticiju može potpisati jedan ili više njih. Peticije se mogu podnositi svim vlastima bez razlike. Narodno Predstavništvo ima pravo podnesene mu peticije upućivati Ministrima i od njih tražiti objašnjenja o njihovoj sadržim, isto pravo pripada i pokrajinskim saborima prema pokrajinskoj vladi.« Ovaj je dodatak vrlo važan zbog toga, jer se više puta upućuju peticije na razne oblasti, i to se onda tamo baci ad akta, pa gradjani moraju često čekati na godine i godine, dok dobiju odgovor. Radi toga treba da bude u Ustavu zagarantovano to pravo, da imade tražiti Narodno Predstavništvo od Ministra objašnjenje. Što se tiče prava udruživanja, to je sasvim ispravno kazano, da se njemu mora dati forma jedne pravne ličnosti, t. j. da se s njim postupa kao- sa pravnom ličnosti. Treba navesti u Ustavu, da to pravo udruživanja nije ograničeno nikakvom preventivnom merom. Kod nas u Posni i Hercegovini bilo je takodjer zagarantovano ustavno pravo udruživanja, ali je bilo ograničeno preventivnim merama. Tako se n. pr. trebalo prijaviti vladi to pravo udruživanja u pet primeraka i vlada je imala pravo, da u roku od šest nedelja o tome odluči i konačno zabranila osnivanje dotičnog društva. Ovakve zabrane treba uopšte da se ukinu u Ustavu i treba naglasiti, da se ovakve preventivne mere ne mogu doneti no zakonom, koji će posebno uredjivati pitanja o društvu. Što se tiče zbora i dogovora, to bi trebalo u Ustav navesti, da su zborovi za vreme izbora potpuno. slobodni i da se ne trebaju prijavljivati. Kod nas u Bosni i Hercegovini se dogodilo, da su neki kandidati hteli držati skupštinu i prijavili su u isto vreme i u istom mestu svoje zborove, a kotarski predstojnik je kazao: Ovaj se je prije i ovomu sam dao dozvolu držanja zbora, a vi ste došli kasnije, pa vam ne mogu tu dozvolu dati. I tako su se neki poslanici morali vratiti kući, a da nisu mogli držati skupštinu, Isto tako bi trebalo navesti u tome članu, da državljani imadu pravo dogovora i zbora u granicama zakona. Ali bi trebalo navesti i to, da se zborovi, držani pod vedrim nebom, moraju prijaviti nadležnoj vlasti 24 sata ranije. Nije potrebno, da se posebno navede, da su sastanci u zatvorenim, prostorijama slobodni i da ne trebaju prijave, radi toga, što se to navodi kod zborova pod vedrim nebom. Time onda argumenta a contrario vredi, da se zborovi, koji se drže u zatvorenim prostorijama., ne trebaju prijavljivati i zbog toga bi bilo suvišno, da se to u Ustav unosi: to bi bto jedan nepotreban dodatak. Ja dakle