Ritam

FEST

20 GODINA KASNIJE

Još jedan FEST za nama. Nije bio „VEĆI OD ŽIVOTA”, nije bio čak ni „HRABAR KAO NEKI NO VI SVET” (tamo na istoku), a da li će označiti „POVRATAK U BIOSKOP” ostaje tek da vidimo, Dragan Petrović piše o smislu FESTbvog postojanja. U sledećem broju malo više o sarnim filmovima.

Dugogodišnje koleklivno nezadovoljstvo FEST-ош morale je, pre ili kasnije, da dovede do radikalne promene ustrojstva, koncepcije, konačno i izgleda beogradskog festivala, kako se ova manifestacija već neko vreme bezrazložno naziva. Zapravo, jubilarno dvadeseto izdanje bilo je poslednji trenulak da se nežto učini, iz prostog razloga što je odavno izgubljeni smisao smotre mogao biti nepovralno zaturen u međuredovima novih distributerskih ugovora koji su, karakterno menjajući domaći bioskopski repertoar, učinili besmislenim dogmu po kojoj je onakav kakav je bio FEST iole ekskluzivan. Dovedena u pitanje, praksa FEST-a da iz komercijalnih (čilaj cgzistencijalnih)

razloga, funkcioniJe isključivo kao revija pretpremijemih filmova što je, s druge strane, deformisalo svaki njegov programski oblik direktno se suprotstavila potrebama američkih izvoznika i ovdašnjih uvoznika da filmove, iz komercijalnih (čitaj egzistencijalnih) razloga, što pre đovedu pred bioskopsku publiku, ionako dobrano proređenu podrivačkim delovanjem video-piratske koalicije. Tako je koncepcija FEST—a, otprilike pedeselprocentno zasnovana na predbioskopskom iskoriSćavanju distributerskih hitova, postala valjda prva stvar koje se organizator morao odreći. Koju je, uoslalom, već ranije problematizovala okolnost sve manje posete FEST-ovim projekcijama.

RITAM 47