Ritam

Hüsker dü POSTOJI SVETLO KOJE SE NIKAD NE PALI

Gostovapje GRANT HARTA i njegovog NOVA MOB benda u Beogradu 22. V, prilika je da se bad malo više svetla na gnipu iz koje on originalno potiče. HÜSKER DÜ su svojevremeno učestvovali u stvaranju onog što je kasnije nazvano hardcore pimkom i medu prvima su koji su izbegli iz njegovog suviše čvrstog stiska, da bi tokom osamdesetih ostavili za sobom serjju klasičnih albuma koji su iznova definisali rokenrol u užem smislu. „Naizgled

bezgrešna priča” o nezavisnom duhu koji uspeva da se održi radeći pred kraj karÿere i za veliku diskografsku kompaniju, dobila je svoj ružan кгцј početkom 1988. U ovom i narednom broju pozabavićemo se svim stranama te priče, vam prvo sam i\jen završetak - nedavno izašle solo albume GRANT HARTA i 808 MOULDA, nekada autorskog tandema koji je stvarao Hüsker Dü, a danas dva posvađana ugledna lika američke rokenrol muzike.

Kad se zaklopi knjiga prošle decenije, na stranicama koje su opisivale rok muziku, kao verovatno tri najveéa imena, tri benda koji su svaki na svoj način obeležila ovaj period - što će inace ostati upamćen po opštoj pometnji i laganom gubljenju društvenog oslonca rokenrola, odnosno njegovom sve manjem primatu u određivanju oblika koji će tinejdžerske potkulture uzeti - ostaće bez sumnje U 2, Metallica i Hüsker Dü. (Ako se gnev fanova stišao, možemo li da nastavirno?) Hüsker Dü su u ovo neočekivano društvance upali ne samo zahvaljujući stravičnom opusu od oko sto četrdeset pesama, jednom od središnih opusa osamdesetih, kreiranom na dva mini LP-ja, četiri obična i dva dupla albuma, već i zahvaljujući njihovom nedvosmislenom potpunom pripadanju ovoj deceniji u onom određujućem smislu koji je i od druge dve pomenute grupe činio stožere osnovnih vidova roka u osmoj dekadi u kjoj su se samo žanrvi raz- f vijali dalje. Kao i Metallica (rodonačelnici speed-metala) i U2 (novi mainstream) i Hüsker Dü, koji su funkcionisali kao srce rokenrola u užem smislu, pripadaju nekom zbivanjp s kraja sedamdesetih i samog početka osamdesetüi, a koje su kasnije sami pretvorili u jedan od osnovnih oblika savremene „rok kulture” - Hüsker Dü su, mime, stvorili hardcore punk, poigrali se s njim i iz krnotina koje su ostale kad im se igračka razbila stvorili ponovo rokenrol, dokazujući i na taj način jednakost punka i rokenrola. Hüsker Dü su po mnogo čemu bili jedan od najznačajnijih bendova prethodnih godina - pre svega prvo kod njih susreéemo naj za osmu deceniju tako karakterističan zaljubljeni elektieizam koji je celu prethodnu istoriju rok muzike posmatrao kao izvr nepresušne inspiracije - ovo im je davalo mogućnost da stvaraju nove klasične komade mešajući naprimer uficaje svog voljenog uzora u tekstovima i odnoosu prema stvarima - Bob Dylana, sa muzikom visokog energetskog naboja koja pozmje i najklasičnija moguća rok sola i besomučna eksperimentalna „tretiranja” žica električne gitare, potom da spajaju The Byrds harmonije sa hardcore slomiću-vrat-gitare frenetičnošću, te da otvorenije nego iko od američkih sastava posle „britanske invazije” iz šezdesetih priznaju da podležu uticaju aktuelnih britanskih

43